Stojimo pred crkvom, srce mi lupa kao ludo. Uzbuđena sam jer su mi prva obećanja…
Držim svijeću u ruci i mnoštvo toga mi prolazi mislima, glava je puna iščekivanja. Čekajući u redu svo ono iščekivanje, lupanje srca, uzbuđenost polako su nestajali i počela sam osjećati mir. Jedino što mi je prolazilo mislima su bile riječi “Evo me”.
Bila sam sretna što zaista mogu izreći te riječi, što konačno mogu obećati i predati Bogu ono za što sam osjetila poziv kada sam došla u ovo bratstvo – da ću biti dio njega, truditi se i djelovati unutar, ali izvan njega.
Sjedila sam na svome mjestu i promatrala braću oko mene. Iako svi iscrpljeni i nervozni od silnih priprema za ovaj svečani dan, nitko od njih nije mogao sakriti spokoj na svojim licima slušajući fra Filipovu predivnu propovijed.
Nakon propovijedi slijedila su i sama obećanja te sam, kao pečat toga što sam izrekla, dobila mali tau oko vrata. Nisam znala što mi je slađe – to što sam konačno obećanik ili taj mali tau koji mi visi o vratu. Dan naših prvih obećanja! Uistinu je taj trenutak bio ispunjen Duhom Svetim i ostat će zapamćen za cijeli život. A sada idemo zajedno u nove pobjede! Hvala svima koji su nas došli podržati.
Ljubica Pranjić i Veronika Šoštar, Frama Zagreb-Kaptol