“Obrati se i vjeruj Evanđelju.” Koliko smo samo puta čuli te riječi proteklih godina svog života? Koliko nas je samo puta Gospodin tim riječima pozvao na obraćenje? Kažu neki mudri ljudi kako je ponavljanje majka znanja – dragi je Bog, očigledno, to doslovno shvatio. Zašto nam je potrebno stalno ponavljati? Zašto je tako teško ponekad tu rečenicu sprovesti u život? A kad je postojano, čvrsto, gotovo nepokolebljivo i odlučno odlučimo provoditi u životu, nekako ponekad imamo osjećaj da nam križ, i to naš vlastiti, postaje sve teži, sve grbaviji, sve nezgodniji, sve veći. I samim time osjećamo se nekako tmurno, tužno, a možda se i povlačimo. Nerijetko nam vlastito mrtvljenje zadaje pravu muku.
Tim riječima, “Obrati se i vjeruj Evanđelju”, počinje korizma. Te riječi čujemo u obredu pepeljenja na Pepelnicu. Sjećate se Cvjetnice prošle godine i maslinovih grančica koje su bile na taj dan blagoslovljene? Te su grančice bile blagoslov domu kroz cijelu godinu i sad se te grančice od prošle godine pale kako bi se dobio pepeo koji se koristi u obredu pepeljanja. Taj pepeo, koji je zapravo ostatak nečega što je nekada postojalo, jest znak poniznosti te prisjećanja na ono što zapravo jesmo i zato pri obredu pepeljenja ponekad možemo čuti i riječi: “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti!”.
.embed-container { position: relative; padding-bottom: 56.25%; height: 0; overflow: hidden; max-width: 100%; } .embed-container iframe, .embed-container object, .embed-container embed { position: absolute; top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; }
Pepeo se nekada koristio i u čišćenju kuće. Nije bilo boljeg deterdženta od pepela koji je skidao i najveću masnoću s posuđa. Zašto danas ne reklamiraju pepeo za razliku od ostalih kemijskih neprirodnih tvorevina? Možda zato što ne izgleda lijepo, nije nježno žut ili zelen. Možda zato što, kako bi danas rekli, nastaje kao nuspojava, pa time nema neku vrijednost. Odavno smo mogli naučiti iz života, jednostavno rečeno, da nerijetko ono što nije lijepog izgleda i nije popularno krije u sebi veliku vrijednost.
Danas nije popularno koristiti pepeo za čišćenje odnosno, biti ponizan, nastojati izgrađivati sebe u odnosu na druge, biti aktivno i dosljedno djelotvoran u činjenju dobra, odricati se prolaznih stvari, odricati se pojedinih užitaka, veseliti se malim stvarima, iskreno se radovati uspjehu bližnjega više nego svome, odlučno se zauzimati za boljitak svih, zasukati rukave i zajedničkim snagama izgrađivati svijet i na taj način sudjelovati u Božjem stvarateljskom činu, biti bogat dobrotom, strpljivošću i velikodušnošću, ne suobličavati se ovomu svijetu, moliti za one koji nam nanose nepravdu…
Pozvani smo na nepopularno da po nama postane popularno. Pozvani smo na iskreno, radosno, ponizno, dosljedno, vjerno življenje i time svjedočenje Evanđelja. Kako bismo u tome uspjeli, potrebno je neko kratko vrijeme pokore, uranjanja u vlastite sebe kako bismo o Uskrsu isplivali na površinu i još bolji, poletniji, snažniji i odlučniji krenuli za uskrslim Kristom.
Pepelnicom ne počinje vrijeme muke, vrijeme potištenosti, vrijeme žalosti, vrijeme slabosti i poteškoća, već vrijeme novih mogućnosti, vrijeme “učini-nešto-dobro-za-sebe”, vrijeme “ne-mari-za-ono-što-je-prolazno”, vrijeme nade, plemenito vrijeme, vrijeme u kojem nam Gospodin govori: “Pođi za mnom i vjeruj mi”. Korizma je ujedno i poziv da izaberemo naizgled teži, a zapravo lakši put, a ne, kao što to inače činimo, biramo naizgled lakši, a zapravo teži put.
Ako držimo da je Evanđelje radosna vijest, čemu onda tuga, potištenost i povučenost? Pa najveća je “fora” kada nosimo križ i smijemo se. Pa čovječe, lijepo ti piše: “Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak“.
Antonija Ferk, Frama Zagreb-Kaptol