FOTO/VIDEO: Duhovna obnova, primanja, IV. obećanja i izbori Frame Sesvetska Sopnica

Početak lipnja uvijek je ispunjen za framaše iz Sesvetske Sopnice pa ni ove godine nije bilo ništa drugačije. Druženja, sastanci, planiranje, smišljanje alternativnih planova, duhovni razgovori, promišljanja o sebi i svom boravku u bratstvu… Sve su to sitnice koje vode do onog najvažnijeg događaja – obećanja.

Počeli smo s duhovnom obnovom u subotu 4. lipnja. Pošto je datum obećanja, izborne skupštine, pa tako i duhovne obnove bio dogovoren već nekoliko mjeseci unaprijed, negdje se morao dogoditi “kiks”. Naime, nakon dugo vremena u našem području na isti datum je bio organiziran Rekreativni susret Frama u Zagrebu. Tu je cijelo bratstvo ostalo razočarano jer nismo mogli prisustvovati tom druženju, ali zato je duhovna obnova bila nešto neprocjenjivo.

U rano jutro uputili smo se prema župi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima. Odlučili smo pješačiti do tamo i kroz zajednički hod, popraćen molitvom, pjesmom i plesom, svjedočiti svoju vjeru mještanima. Uz predivnu dobrodošlicu župnika vlč. Antuna Sente i župnog vikara vlč. Mateja Petrića vrijeme je brzo prolazilo. Imali smo dostupne sve prostorije župe, kao i predivno dvorište koje je bilo savršeno za vrijeme osame.

___

Osim toga, odlučili smo da ćemo na ovoj duhovnoj obnovi upoznati bolje i sebe i Boga, ali i svoju braću i sestre iz bratstva, a kako to učiniti ako ne kroz rad po grupama? Imali smo ih dva. Jedan na temu milosrđa, koji je bio koncipiran po duhovnom nagovoru vlč. Mateja i drugi koji je obuhvaćao upoznavanje “grupljana”, igre, zadatke i dijeljenje iskustva u Frami. Time je naše geslo duhovne obnove, “Moje franjevačko obećanje u godini milosrđa”, bilo u potpunosti obuhvaćeno.

Nakon druženja, ručka i osame slijedio je obred primanja. Možemo se pohvaliti da je naše bratstvo ove godine obogaćeno za “12 novih apostola”, kako je rekao naš duhovni asistent fra Stipo Karajica. I gledajući ih tako, još pomalo izgubljene, sa željom da pronađu sebe i svoj smisao, malo sam zastala, kao i većina prisutnih framaša. Na trenutak smo se ulovili razmišljajući… Zašto ti novi framaši žele pristupiti našoj Frami ako smo i mi jednako toliko izgubljeni? Ako je Frama samo “odskočna daska” u životu, što je moj cilj? Ali kroz kratku propovijed fra Stipe mogao se naslutiti odgovor.

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=CPrEihGcwc8]

Svatko je od nas poseban i drugačiji i svatko od nas nešto traži u životu. Ljudi uvijek misle da postoji određena dobna granica kada treba pristupiti Frami jer do tada nisu spremni i ne znaju što žele. Ali baš suprotno. U Framu trebaju doći baš te izgubljene ovčice s ciljem da se pronađu, a tko će im u tome bolje pomoći nego oni koji to isto čine. I kako je bilo rečeno u propovijedi: “Trebamo nositi jedni druge na krilima i kada jedno krilo oslabi, ono drugo će ga ojačati”. To je smisao bratstva! I toga smo svi postali svjesni na duhovnoj obnovi te zato svatko od nas može reći da je uistinu bio spreman za obećanje koje će dati pred Bogom samo tjedan dana poslije.

Došla je i ta nedjelja, 12. lipnja, i dugo iščekivana utakmica Hrvatske i Turske. Mnogi zbog tog nogometnog uzbuđenja nisu mogli spavati cijelu noć, ali nas 29 takav je osjećaj imalo upravo zbog obećanja. Nekako su svi bili smireni izvana, a zapravo se nije znalo čije je srce glasnije kucalo i čija se ruka više tresla. Kako god, sve je bilo na mjestu.

Župni zbor mladih “Anima Una” upjevan, obitelj i prijatelji u klupama, lutka svetog Franje na stepenicama, papiri za potpise na ambonu i slova od stiropora, koja smo nosili do oltara, u našim rukama. Sve tako savršeno, a opet svatko od nas moli “Oče naš” da netko nešto ne pogriješi. Naime, slova, koja smo nosili do oltara, u konačnici su na stepenicama činila naše geslo – “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist” (Gal 2,20).

https://www.facebook.com/posts/FramaSopnica/1091703997564231

Mala je tajna u tome što slova nismo uspjeli uspješno složiti ni na jednoj probi obreda obećanja, pa možda je i zato napetost među nama bila veća. Pa pitanja poput: “Kad ja ono čitam?”, “Kad uzimam mikrofon?”, “Što ako nam usfali neko slovo?” i slična bila su konstantna. No, unatoč našoj nervozi, sve je prošlo u najboljem redu. Svi su rekli točno ime i prezime, svi su odlučno izrekli svoje “Evo me!”  i svi su maksimalno uživali u tom danu i radosti koju su širili. Poslije svete mise svi naši dragi gosti, koji su nas došli podržati na ovaj veliki dan, mogli su sudjelovati u natjecanju u brojnim igrama. Sudionici su se zaista zabavili kao i gledatelji, što im je samo povećalo želju za hranom i pićem koju su pripremili naši framaši.

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=NnZSbh7IytE]

Nakon svih ovih iskustava i događaja sopnički dani još nisu bili gotovi. U utorak, 14. lipnja održala se izborna skupština koja je bila puna novih iskustava i događaja. Mi smo tako sigurni da je Duh Sveti bio prisutan u ovim izborima jer su trajali zaista dugo, što je samo dokaz da se Njegova volja ispunila preko svakoga od nas. Pa je tako nakon dugih 11 krugova i oborenog rekorda u odbijanjima službe hrabro izabran naš novi-stari predsjednik Josip Tolić. Kao njegova zamjena i desna ruka s lakoćom je izabrana Iva Klarić kao potpredsjednica. Nakon još nekoliko odbijanja i odbijenih telefonskih poziva, kao voditeljica formacije izabrana je Nikolina Majić. Marta Vrgoč bratstvu će služiti kao novoizabrana tajnica, a s tek prvim obećanjima službu blagajnika hrabro izvršavati Mirko Bilanović. Kasnije smo proslavili početak službe novih vijećnika, kojima želimo mir i ustrajnost kroz sljedećih godinu dana.

Paula Plivelić, Frama Sesvetska Sopnica

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)