Poslanica Spasitelju

 Hodam…

Prolazim kroz svoje maglovito polje

i neznam kada će kucnuti ura moga pronalaska.

Idem dalje,

magla je sve gušća, a polje puno šaša, korova i šipražja.

 

Osjećam se poput krtice koja svoje tunele ruje… broji…

I kopa, kopa i kopa;

Sama sebi slijepe putove kroji.

 

Prolazim tako dalje, kroza to žuto-bijelu prašumu,

ali ne nalazim izvor utjehe,

zelenu i cvjetnu livadu.

 

Žeđ za tim izvorom utjehe;

za zelenom i cvjetnom livadom –

čini da probleme pretvorim u pismo,

koje će poletjeti nebeskim svodom.

 

Ubrzo mi netko pokuca na vrata…

Vrata otvorim-

a ondje… nitko!

Čujem otkucavanje ure radosti , utjehe

i prestanak rata.

 

Pogled mi se spusti,

a na pragu pismo blista;

Otvorim tu ljepotu, udahnem život;

Svoj izvor utjehe,

svoju zelenu i cvjetnu livadu…

pronađem-

Isusa Krista

 

 

Filip Polegubić, Frama Rijeka – Trsat