Framaške imele

Nedavno kada smo putovali za Zagreb i Varaždin, pogled mi se usmjerio na neobičnu pojavu na drveću, koja mi je bila istodobno čudnovata, ali i zanimljiva. Srećom, uvijek se nađe neki naš ,,framaški biolog“ koji poznaje dobro biljni i životinjski svijet. Dakle, da ne bude nedoumice, ta neobična pojava na drveću zove se imela. Imela je biljka neobična izgleda koja kao poluparazit raste s granama drveća.

Osvrnuo bi se na sastavnicu imele kao poluparazita. U skladu s time, izvesti ćemo jedan novi pojam, koji ćemo prepoznati u nastavku. Inspiraciju, dobio sam upravo u razgovoru o onim ljudima koji parazitiraju, poluparazitiraju tj. miniraju postojeća stanja u svjetu, državi, pa tako i u Frami. Je li vam slučajno jasno o kome i čemu govorim? Ukoliko jest, dakle svjesni smo činjenice postojanja određenih ljudi koji jednostavno bilo svojim komentarima, bilo… uz i ne baš čistu i dobru namjeru nastoje utjecati i razljuljati postojeće, najčešće dobro stanje, ili još uzdrmati već uzljuljane temelje.

Idemo korak dalje, naravno s retoričkim pitanjem: Kako se borimo protiv takvih koji upravo nastoje, svojim bockanjem ili… učiti nešto što ne uzima dobro za posljedicu? Je li uopće potrebna borba? Pa… kad bolje razmislimo, našli bismo i bolje rješenje. Sjetimo se Isusove prispodobe o kukolju kada nas upozorava ,,da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu“  (Mt 13, 29). Dakle pšenica treba izrasti! Stoga, ja kao osoba trebam sazrijeti i izrasti kako bih se mogao ponizno nositi s, u našem slučaju, imelama.

Vratimo se imelama… Imele su poluparaziti koji vole udove velikog stabla tj. ljudi koji parazitiraju ostale ljude koji su udovi Isusa i Crkve. Postavljam pitanje: Ako su imele na granama, jesu li onda i oni dio velikog stabla? Dakle jesu, ali imele treba znati pobrati i očistiti! Imela, kao biljka ima mnoga ljekovita svojstva, ali isto tako, kako kaže jedna moja sestra u Kristu, može postati i jaka rakija biska. Na nama je što ćemo od imele napraviti… Hoćemo li pustiti da nas izjede, hoćemo se s njom natjecati pa napraviti još papreniju bisku, ili jednostavno pokušati iskoristiti tu imelu u najbolje svrhe.

Isto je s ljudima… Poput našeg Isusa ne okretati se na bič, pljuvačku i pogrdu; poput Franje pjevati Ja sam Glasnik Velikoga Kralja. Ti ljudi, iako vole bockati, iako im namjere nisu čiste – nisu manje ljudi! Oni su poput imele ,,samo poluparaziti, s naglaskom na ,,polu“. Stoga, nas ne mogu srušiti, ali im mi moramo, bez osude pomoći jer su poput imele samo žedni vitamina, samo žedni ljubavi.

Proljeće je, vrijeme je vrtnih poslova, zasučite rukave i na ispravan način izvucite iz vaših imela ono što je korisno (naravno ako je riječ o prenesenom značenju!). Treba znati postupiti, a jedini put je strpljvo, ponizno i uz molitvu. Ne zaboravite ,,VIDJETI ISUSA“ (Iv 12,21) u svakom čovjeku!