“Što učiniste jednom od moje najmanje braće…”

Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu. Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu. Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu. Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio. Otac mu je tada rekao: “Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje  ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.”  Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada mu je rekao: “Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista.”

Razmisli: koliko ti dnevno čavala zabiješ u nečije srce, jer si nekoga uvrijedio svojom riječju ili djelom? Je li to uopće potrebno? Pokušaj te čavle koje zabiješ usporediti s Isusovim čavlima zabijenim na rukama i nogama. Zar se ne osjećaš kao oni ljudi koji su njemu zabili čavle, iako je on jedini koji ih nije zaslužio? Nitko od nas nema pravo nanositi drugima zlo jer svi smo mi isti. Nitko nije zaslužio tako nešto, a najmanje naši bližnji i sam Isus, jer ako uvrijediš bližnjega svoga uvrijedio si i Isusa.

Sjeti se što ti je rekao:“Što učiniste jednom od moje najmlađe braće, meni učiniste.“ Sjeti se toga svakoga dana i zamoli Boga da ti podari strpljenje da se možeš lakše nositi s poteškoćama i problemima. Ne dopusti da isti ti problemi utječu na tvoj odnos s bližnjima. Isto tako zamoli Boga da ti podari srce puno ljubav i milosti, da možeš ići svijetom i širiti ljubav i radost umjesto tuge, da uspiješ obrisati suze s uplakanih lica umjesto da ih ti sam uzrokuješ. Jer zapamti, sve što učiniš tebi će se vratiti stostruko.

Ivana Idžanović, Frama Zagreb-Kozari Bok

1 Comment

  1. Ovu priču čula sam i pročitala ni sama ne znam koliko puta, ali me nekako svaki puta iznova obogati i podsjeti na rupe koje postoje u našim srcima a koje nisu nastajale s namjerom da nastanu..
    Kao osoba koja voli poučne priče (tipa ove ili nekaj od Ferera i sl.) svakako podržavam objavljivanje još takvih na ovom portalu;)
    Draga Ivana, neka te Bog blagoslovi i neka po tvom životu i radu bude blagoslovljen:)!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)