Svjetlo svijeta ili komercijalni poslovi?

Jednog dana u Betlehemu, kažu u ponoć, rodio se onaj kojega kršćani kao Boga štuju. Rodio se dugo iščekivani Spasitelj. Dogodilo se to prije više od 2000 godina. Tada ga nisu mnogi prepoznali. Malobrojni su bili oni koji su u njemu vidjeli Čudesno dijete – Svjetlo svijeta. Malobrojni: Marija, Josip, pastiri, tri kralja i poneki stanovnik Betlehema. Njegovo rođenje unijelo je svjetlo u svijet. Njegovo rođenje obilježilo je živote mnogih. Njegovo rođenje nije ostavilo nikoga ravnodušnim pa ni one koji ga niječu. Njegovo rođenje unijelo je istinsko svjetlo u svijet.

Jednog dana 1223. godine u Grecciu, malom mjestu u Italiji, kažu u ponoć, Franjo slavi prvi Božić s jaslicama. Neobičan događaj za stanovnike Greccia. I još neobičniji događaj u životu samoga Franje i njegove braće. Zašto je Franjo takvo nešto učinio? Franjo je bio sav obuzet s mišlju kako je Bog čovjekom postao, k čovjeku došao u siromaštvu jaslica, u rukama ponizne žene Marije. Čak je i plakao pri pomisli na taj događaj. Ali iznad svega se radovao što je Svjetlo svijeta došlo na naš svijet. Sv. Franjo je doista razumio istinu da je Isus Krist “pravi Bog i pravi čovjek”. Želio je svojim očima vidjeti prisjećanje na taj događaj. I uz pomoć prijatelja napravio je prvi prikaz događaja Spasiteljeva rođenja. Franjo, njegova braća i mještani Greccia nosili su tisuće gorućih baklji uzbrdo i tako su osvijetlili cijeli jedan obronak planine hladne noći u prosincu. Za Franju Božić je bio dan radosti. Želio je da to bude dan radosti i za njegovu braću, ali i za svakog živog stvora. Tražio je da volovi i magarci dobiju dvostruku porciju hrane na taj dan u spomen životinjama nazočnim pri Božjem rođenju. Tražio je da se na Božić prospe po svim putovima žito za ptice. Čak je tražio da se zidovi na Božić premažu mesom ili mašću, da i oni mogu “jesti” na svoj način. I Svjetlo je ponovno po Franji zasjalo na svijetu.

Jednog dana, 2011., u ponoć, hoće li se roditi opet Svjetlo svijeta? Približavamo se sve više tom danu. Ipak izgleda kao da da smo još u mraku. Jer naše glave su ispunjene brigom koje darove kupiti, što kome pokloniti, koje kolače napraviti, što za taj dan dobroga skuhati. Možda se brinemo hoćemo li i sami dobiti željene poklone od onih od kojih to očekujemo. Gradovi su nam već okićeni, sve je osvijetljeno. Većinu svjetla možda su postavili ljudi s veoma malo ili čak bez vjere u Krista. Ali može li nas to umjetno svjetlo koje osvjetljuje naše gradove, naše dane, dovesti do istinskog Svjetla koje očekujemo? Izgleda da se dan malog Boga – Božić posvjetovljuje do svake pojedinosti. Izgleda da u najživlje razdoblje za komercijalne poslove ili za neki nejasan osjećaj “mira i dobre volje” prema ljudima vladaju zakoni trgovine. Što više kupiti, što manje potrošiti. I to nas ne ispunja već čini praznima. Mnoge zahvati depresija nakon božićnih dana. Uvijek se dogodi kada imamo Božić bez Krista ne doživimo nikakvu pravu radost te utonemo u “depresiju mjeseca prosinca”.

Neka ovaj Božić bude drugačiji. Neka bude ove godine u našem srcu kao što je bilo u srcima stanovnika Greccia. Pripremimo svoja srca. Neka budu poput tisuću gorućih baklji koje idu u susret prema Onome koji reče: “Ja sam Svjetlo svijeta”… Dopustimo da nas to Svijetlo ispuni ljubavlju, radošću i mirom. Da možemo darom ljubavi ljubiti sve oko sebe Božanskom ljubavlju. Da možemo darom mira i sami biti mir sebi i donositi ga drugima.

Ne dopustimo da nas zahvati stres božićne kupovine. Ne dopustimo da se u naša srca uvuče svjetlo umjetnoga, možda čak i lažnoga svjetla. Mislimo na to da smo mi oni koji trebamo samo primiti dar od Boga, Oca koji je podario svijetu poseban dar – svoga Sina. Sjećanje na događaj Badnjaka u Grecciu 1223. god. neka nam pomogne da proslavimo primjerenije rođenje našeg Gospodina, dolazak Svjetla na ovaj naš svijet.

1 Comment

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)