U Iloku, u gradu gdje Dunav ljubi nebo, od 7. do 9. ožujka održao se XVII. područni kapitul Osječkog područnog bratstva pod geslom: „Čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!” (Ps 39, 8) Događaj je bio ispunjen druženjem, radošću i blagoslovljen Božjom milosti, koja nas je taj vikend okupila, i koja nas definitivno nije ostavila ravnodušnima.
Tri dana rezervirana za upoznavanje, promjene, druženja i rast u vjeri, bio je i ovogodišnji kapitul. Bio je to moj prvi, ali zasigurno ne i zadnji kapitul kao framašici. Na kraju tjedna punog ispita i obveza oko škole i umorne duše, ukoračila sam u sasvim nešto novo. Nisam znala puno ljudi, samo njih par još od davnih dana, ali moja volja da upoznam nove ljude koji rastu u Kristu nije nestala. Polako smo se opuštali i tu je krenulo ono što je Bog priredio. Prvi događaj je bio križni put u Franjevačkom samostanu koji su predvodili župljani, a misu je predvodio fra Marijan Ligenza, OFM, koji nas je ohrabrujućim riječima uveo u vikend. Nakon Svete mise uputili smo se u Osnovnu školu Julija Benešića, na večeru te daljnji program. Uvodni rad u skupinama bio je vrlo zanimljiv i samo upoznavanje svoje grupe bilo je predivno iskustvo. Zatim je na red došla i igra pod nazivom „Speed date“ što je bilo kratko, ali slatko upoznavanje framaša van svojih grupa. Program smo završili s večernjom molitvom časoslova. Na spavanje sam otišla puna zahvale Bogu na svim ljudima koje sam upoznala, na ovoj prekrasnoj prilici, na zajedništvu. Od moje umorne i iscrpljene duše na početku, ona je postala ispunjena ljubavlju, srećom i nadom kao što je bilo i geslo kapitula. Puna novih saznanja i snage za sutrašnji dan krenula sam na zavrijeđeno spavanje.
Ana Marošević, Frama Vinkovci – Sveti Antun
U subotu nas je probudio naš najdraži zbor „Blago gluhima“ koji je s razlogom dobio svoj naziv, te nam je time uz pjesmu i molitvu započeo dan. Jutarnji nagovor održao je fra Antonio Kirin, OFM, duhovni asistent Frame Požege. Objasnio nam je kako nada, koja je bila središnja tema našeg kapitula, nije osjećaj, već stav uvjerenja koji nas vodi. Nakon nagovora, imali smo određeno vrijeme za osamu te razgovor s Bogom. Uslijedio je skoro najbolji dio dana, a to je ručak, nakon kojeg smo imali slobodno vrijeme za druženje i odmor. Popodnevni duhovni nagovor održao je fra Marijan koji je također pričao o nadi, o njezinoj prisutnosti te potrebi u životu i u odnosu s Bogom i ljudima. Rad u skupinama nas je potaknuo na komunikaciju i razgovor, a zadatci su bili skečevi ili pjesme. Uslijedio je plenum koji je završio molitvom. Zatim je došao najvažniji dio dana, Sveta misa koju je predvodio fra Antonio. Nakon mise smo se uputili na večeru te je uslijedilo kratko euharistijsko klanjanje koje je predvodio fra Tomislav Sabađija, TOR. Nakon duhovne okrijepe, došao je red na večernji program, tj. PUB kviz, koji je organiziralo naše područno vijeće. Kviz se sastojao od više kategorija: Sveti Franjo, opće znanje i glazbena kultura. Kviz je bio vrlo kvalitetan, zanimljiv, a potaknuo nas je da budemo u natjecateljskom, ali i bratskom raspoloženju. S molitvom smo dan započeli te smo ga s njom i završili. Družili smo se, pričali i smijali te nakon toga radosni zbog provedenog dana, ali i umorni, pošli na počinak.
Magdalena Štrk, Frama Našice
Nedjeljnji dan započeli smo pjesmom našeg najdražeg amaterskog benda za buđenje, koji su u pratnji imali i harmoniku, koja je mnogim framašima popravila jutro, Nakon duhovne i tjelesne okrijepe, uslijedio je nagovor mladog bračnog para Vukas, koji su i sami bivši framaši. Tema nagovora je bio njihov duhovni put kroz dva različita okruženja i odrastanje, te njihovi različiti putevi do Frame i obraćenja, ali i njihov konačni, zajednički put do Boga. Naučili smo o važnosti neodustajanja, te da nikad ne znamo kakav Bog ima plan ili put za nas. Sveto nedjeljno misno slavlje predvodio je područni duhovni asistent Frame fra Vinko Brković, OFM koji je propovijedao o važnosti sazrijevanja u Frami, ali i u svijetu. Veliki događaj toga dana bilo je i samo spremanje, koje nas je u isto vrijeme umorilo, ali možda još više međusobno povezalo. Otpjevali smo također tradicionalan slavonski bećarac divnim kuharicama i ravnatelju Osnovne škole u kojoj smo boravili. Njihova hrana nas nije niti zadnji dan razočarala te nas okrijepila za ostatak dana i daleki put. Odlasci su uvijek najteži, no Božje prisutstvo koje je djelovalo kroz nas ta tri dana te i taj sami zadnji dan, ostavilo nam je veliku nadu za idućim framaškim događajima, te su mnogi utemeljili nova i divna prijateljstva kroz Kristovo prisutstvo. Na kraju nam ostaje dojam da su putevi Božji zaista čudnovati!
Karlo Abramović, Frama Slavonski Brod