Koje je moje poslanje
I gdje leži ona nit
Koju trebam povuć
Da ovo Tvoje djelo poprimi smisao?
Jer nije glava samo kost sa dvije duplje
I nije duša samo duh zarobljen u svjetiljci
Da uprazno troše Tvoje dane
I lebde među neostvarenim snovima
I kad se pogled sastane sa bojom neba
I kad se mir nađe tek kao dio riječi nemir
Stišava se borba
I dolaze odgovori
Nisam, Bože, Jakov
Da bih se hrvala s Tobom
Nisam ni David
Da bih stala pred diva
Pa čak ni Petar nisam
Da bih ribar ljudi bila
Ono što su oni tada bili
Vjerojatno nisu ni znali
Ali njihova zbunjenost je bila pero
Za svjedočanstvo Tvoje
I zato znam da
Unatoč mojoj nestrpljivosti
Sada pišeš i moje
Lara Bušić, Frama Zagreb – Kaptol