Pedeset dana nakon Kristova uskrsnuća slavimo svetkovinu Duhova. Slavimo dan kada je Isus ispunio obećanje, koje je dao svojim apostolima, da će poslati Branitelja koji će ostati s njima zauvijek. Toga se dana Crkva predstavila svijetu preko apostola koji su izišli u svijet i počeli razglašavati veličanstvena djela Božja.
Duh Sveti, u obliku ognjenih, razdijeljenih jezika, sišao je nad sve one koji su iščekivali obećanje i ispunio ih je do punine. Ispunjenost Duhom Svetim imalo je za posljedicu potpuni obrat srca i uma. Od prestrašenih, bojažljivih ribara u neustrašive govornike i navjestitelje Božjeg Kraljevstva.
Imajući pred očima prvu Pedesetnicu, nužno je osvijestiti si Pedesetnicu naših života. Prvi Duhovi u našem životu bili su u trenutku krštenja. Oprani vodom, očišćeni od grijeha, postali smo čist i otvoren hram u kojem se nastanio tajanstveni stanovnik naše nutrine, Duh Božji. Sveti Irenej kaže da je Duh Sveti poput „duše u našoj duši“ jer udahnjuje novi život, život kojim smo postali djeca Božja, njegovi sinovi i kćeri.
Druga velika Pedesetnica u našim životima dogodila se u trenutku svete potvrde, kada smo primili puninu Duha Svetoga, istu onu puninu koju su i apostoli primili u trenutku ostvarenja Kristova obećanja. Nije taj trenutak bio na izvana „spektakularan“ kao kod apostola jer nije bilo šuma s neba i ognjenih razdijeljenih jezika (Dj, 2,2-3), ali bez obzira na to, dogodila se spektakularna promjena u nama samima. S obzirom na našu zrelost tada, najvjerojatnije je nismo bili svjesni, ali to ne znači da se nije dogodila. Postali smo punoljetni u vjeri, sposobni (uz pomoć Duha Svetoga) naviještati Radosnu vijest i davati svjedočanstvo života, gorjeti za Kraljevstvo Nebesko.
Čovjek koji je svjestan Pedesetnice u svom životu i koji je spoznao veličinu toga dara, može dopustiti Duhu Svetom da djeluje u njemu i kroz njega. Dobili smo puninu darova mudrosti, razuma, znanja, savjeta, jakosti, pobožnosti i straha Božjega, koji nas čine poslušnima poticajima Duha (KKC 1831), a korištenje istih uvijek rađa plodovima Duha, koji su savršenosti što ih Duh Sveti izvodi u nama kao prvine vječne slave (KKC 1832). „Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.“ (Gal 5,22-23). Nitko od nas ne može reći da nema Duha u sebi i njegovih darova, ali kao što zatvorena knjiga na polici ne koristi, tako ni darovi ne mogu pokazati svoj sadržaj ako su zatvoreni. Tek otvorena knjiga, tek otvoreni dar prosvjetljuje i otvara nove spoznaje te se stavlja na korist svima.
Duha Svetog često se prikazuje simbolom vatre. Naše srce je dom, ali ujedno i čuvar plamena. Kao što je plamenu potreban kisik da bi mogao rasti, tako je Duhu Svetom potrebna otvorenost naših srca kako bi mogao djelovati. Hoćemo li gorjeti ili ćemo samo dimiti, naš je izbor.
Duh Sveti neka zapali svjetlo u srcu, neka zadahne dušu ljubavlju i napuni usta besjedom. Dopustimo mu da ide ispred nas, da nas vodi i daruje nam postojani mir. Neka nam otvori oči srca da upoznamo Oca i Krista, sina njegova i neka nas uputi u svu istinu.
Nemojmo se zadovoljiti minimalnošću, nemojmo se zadovoljiti prosječnošću, nego uvijek 1Kor 12,31a. Jer Mt 7,7-8. I nemojmo zaboraviti da je 1Kor 13,13b.
fra Filip Pušić, OFMConv.
naslovna fotografija: Erick Martinez-Velasco (Pexels)