„U svetu zemlju svoju On ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.“ (Ps 78,54)
Nekoliko framaša milošću Božjom i uz pomoć fra Kristiana Radasa, OFM i fra Ivana Maletića, OFM imalo je milost da dođe i boravi tjedan dana u Svetoj Zemlji. Neki od vas već su imali priliku susresti se s nama koji smo bili i vjerojatno ste primili neke dojmove, ali gotovo svi ćemo reći da je to jedno neopisivo iskustvo i da je gotovo nemoguće ljudskim riječima prenijeti ono što nam se događalo. Iako nam je još uvijek teško izraziti se, želimo da naša braća i sestre i svi koji ćete čitati ovaj tekst iskusite barem djelić naših dana i naših osjećaja koje smo tamo proživljavali.
Utorak, 5. rujna 2023.
Sam dolazak na tlo, na mjesto po kojem je Isus Krist koračao već daje neopisiv osjećaj u ljudskim srcima. Sav umor, sve patnje u tom trenutku nestaju, totalno zaboravljamo na svijet i svoj fokus usmjeravamo našem Spasitelju.
Odlazak na Brdo Tabor, mjesto na kojem se zbilo Kristovo preobraženje, to je taj tek početni pečat kojim započinje naša promjena.
Kao što su i sami apostoli rekli, lijepo je prebivati ovdje (usp. Mt 17,4). Ali, nužno je sići s brda i „vratiti se u stvarnost“. Kao i apostoli, postali smo svjesni da uvijek moramo silaziti s planine u svakodnevni život i ovdje pokazati drugima da Isus živi u našim životima te da je Isus živ, ali preobraženim, novim životom.
Mjesto u kojem su se najviše javile emocije bila je Bazilika Navještenja. More suza kod špilje Navještenja – mjesta na kojem se Isus utjelovio, gdje je Ljubav s neba sišla da nas spasi od smrti. Ljudski razum to ne može ni opisati riječima dok čovjek to ne iskusi, tu puninu tu neobjašnjivu sreću… Na mjestu na kojem je tek počeo naš životni hod, na kojem je sve započelo, dan završavamo na najljepši mogući način – misnim slavljem. Okrijepljeni euharistijom i ispunjeni duhom Marijine poslušnosti i predanja Gospodinu shvaćamo kako naša avantura tek počinje!
Ana Radoš, Frama Zagreb – Dubrava
Srijeda, 6. rujna 2023.
Drugi dan našeg hodočašća u Svetoj Zemlji započeli smo odlaskom u Kafarnaum – Isusov grad. Ondje se nalaze ostatci sinagoge u kojoj je Isus podučavao, ostatci Petrove kuće gdje je Isus živio i ozdravio Petrovu punicu. Kafarnaum je prekrasno mjesto koje pruža potreban mir za osamu zbog vrta i blizine Galilejskog mora uz koje sam povezivala i zamišljala Isusova djelovanja na tim mjestima. Nakon toga uputili smo se prema Tabghi, mjestu umnažanja pet kruhova i dvije ribe. Nismo se dugo zadržali, ali bilo je dovoljno vremena za razgledavanje crkve i nagovor.
Nedaleko od crkve Umnažanja nalazi se i crkva Petrova Primata, mjesto gdje se Petar kaje i potvrđuje Isusu tri puta da ga ljubi. Uslijedila vožnja brodom po Genezaretskom jezeru, što je meni osobno bio najbolji dio dana. Posjetili smo i Brdo Blaženstva na kojemu smo imali vremena za osamu i molitvu. Drugi dan hodočašća zaključili smo Misom u Magdali, rodnom mjestu Marije Magdalene.
Teško je sročiti dojmove u par rečenica, ali ono što sam si posvijestila na tim mjestima je koliko je Bog milosrdan prema nama unatoč svim našim grijesima i propustima koje ponavljamo iz dana u dan. Bilo bi poželjno hodati ovim svijetom onom vjerom kakvom je Petar hodao po Genezaretskom jezeru, ali pokušati ne posustati i pasti, nego nastaviti dalje jer nam onda ništa neće biti nemoguće, ako i padnemo, nemojmo nikada zaboraviti da je pored nas Onaj koji će nas spasiti i ohrabriti za dalje.
Josipa Dukčić, Frama Zagreb – Sv. Mihael
Četvrtak, 7. rujna 2023.
Bračni parovi mogu svjedočiti kakvu su milost imali pri obnovi svojih vjenčanih zavjeta u mjestu na kojem je Isus učinio svoje prvo čudo – pretvaranja vode u vino – na molbu svoje prečiste Majke.
Potpuno je drugačiji doživljaj biblijskog teksta kada možemo vidjeti mjesta na kojima su se ti događaji odvili. Tako promatrajući Brdo kušnje razmišljamo kako nam je naš Gospodin blizu, sličan u svemu osim u grijehu.
Prekrasno iskustvo i milost dobili smo na rijeci Jordanu gdje smo obnovili svoja krsna obećanja. Obnovili smo svoje krsne zavjete vodom u kojoj se naš Gospodin krstio. Zatim smo imali slobodno vrijeme u kojem su se oni koji su htjeli otišli okupati u Mrtvo more.
Mia Habek, Frama Varaždin
Petak, 8. rujna 2023.
Dolazak u Betlehem bilo je nešto stvarno dirljivo. Bazilika Isusovog rođenja i prolazak kroz Vrata poniznosti, meni osobno vrhunac dana. Posjetili smo i Špilju mlijeka gdje je, prema predaji, Marija podojila Isusa. Imali smo predivnu milost da smo mogli slaviti Svetu Misu samo par koraka dalje od bazilike Isusovog rođenja, u crkvi svete Katarine.
Betanija, Ain Karim (rodno mjesto svetog Ivana Krstitelja) i pustinja u kojoj je Isus proveo 40 dana posteći i moleći… Svako je mjesto na svoj način posebno i dirljivo, ali meni će najviše u sjećanju ostati čin ljubljenja kipa malenog Isusa, zaista nešto puno dublje od ljubljenja samog kipa. Najljepše otajstvo naše vjere – Bog, koji uzima naše čovještvo, koji se ponizuje toliko da u liku malenog djeteta silazi s neba u hladnu i mračnu štalicu da nam pokaže što je ljubav, ali i da nam otkrije naše poslanje – prezreti ono što svijet voli i traži.
Nakon Svete Zemlje naša je zadaća nositi drugima tog malenog Isusa, da se On rodi u svačijem srcu. Ljubav uvijek pronađe put, a kolika je samo milost kad upravo nas ta Ljubav upotrijebi na svoju slavu.
Nina Vicić, Frama Bjelovar
Subota, 9. rujna 2023.
Subota je bila dan koji mi se najviše urezao u srce. Tada smo prvi put ušli u Jeruzalem. Kao i toliki drugi hodočasnici razmatrali smo križni put od kapele osude do bazilike Svetog Groba. Iako su ulice bile bučne i pune ljudi nije se bilo teško sabrati jer upravo tako je bilo i kada je Isus njima prolazio. Vrijeme u Bazilici bilo je dragocjeno i teško je izdvojiti jedan trenutak, od doticanja stijene na kojoj je bio uzdignut Gospodinov križ do molitve Gospine krunice prije ulaska u prazan grob. Popodne smo otišli na Maslinsku goru, a istaknula bih špilju u kojoj je Juda predao Isusa gdje smo imali priliku promisliti o vlastitom odnosu s Njim.
Vrhunac dana bila je Sveta Misa u bazilici agonije u Getsemanskom vrtu nakon koje je uslijedilo klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. To je zaista bilo blagoslovljeno vrijeme jer smo ga proveli s Gospodinom na mjestu na kojem je On zbog nas trpio sam i u tjeskobi.
Večer smo proveli u druženju i dijeljenju dojmova do kasno u noć.
Katarina Sarić, Frama Zagreb – Majka Božja Lurdska
Nedjelja, 10. rujna 2023.
Razum i ljudske riječi ne mogu opisati zbilju i duhovnu stvarnost koja je toliko opipljiva u Jeruzalemu. Boravak u Cenakulu, mjestu gdje je Isus slavio Posljednju večeru i gdje je Marija s apostolima čekala silazak Duha Svetoga, rasplamsava dušu na jedan poseban način. Molitva za silazak Duha Svetoga dušu podsjeća na taj pečat koji smo svi primili.
Kad smo kao braća i sestre zajedno dijelili svoja iskustva, netko je spomenuo da više toga odlazi u srce nego u glavu. Tko je doživio odlazak u Svetu Zemlju, može to potvrditi. Srce skuplja milosti i želi ih sve prebirati kao Marija. Tijelo ne može posvijestiti sebi milost boravka na tim svetim mjestima. Posebna milost je u ovom danu bila i boravak na Majčinu grobu – koji je ostao prazan. Niti jedan dan se ne može izdvojiti jer je svaki poseban i nosi određene milosti i radost duše. Posebnost ovoga dana je bila večernje slavljenje Gospodina uz pjesmu i prebiranje svih milosti do u kasne sate.
Mihaela Dodić, Frama Zagreb – Sv. Mihael
Ponedjeljak, 11. rujna 2023.
Čovjek ni ne trepne, a tjedan dana prođe u trenu. Bilo bi najbolje kada ne bismo ni oka sklopili kako bismo se neprestano divili onome pred nama. No ponekad je potrebno i zatvoriti ove tjelesne oči kako bi se lakše otvorile oči duše. Možda je to čak i bolji način da se sve doživljeno pohrani u vlastito srce. Takav je bio zadnji dan našeg hodočašća. Zatvaraš oči i svim se silama trudiš još malo, još samo malo, držati širom otvorena vratašca srca kako bi se što više milosti pohranilo, spremno za prebiranje kada dođe čas. Kao da smo u jednom danu objedinili početak i kraj (ili početak i početak?). Jer vidjevši u istom danu Pastirska polja, crkvu Petrova zatajenja, Kalvariju, crkvu Marijina usnuća, Emaus i karmelski samostan u Betlehemu, što se drugo može pomisliti nego da poslanje tek počinje?
Marta Cestar, Frama Zagreb – Majka Božja Lurdska
Iako je ovaj tekst bio duži, nama i dalje nije bilo dovoljno da kažemo sve ono što želimo… To vjerojatno nikada ni nećemo moći, ali svatko od nas za sebe može reći: „Znam komu sam povjerovao.“ (2 Tim 1,12)
Neka nas Djevica Marija, Majka naša, pouči kako da prebiremo sve u svome srcu i prenosimo svojim bližnjima plodove ove velike i nezaslužene milosti.
fotografije: Frama