25. prosinca 1223.
„I približio se dan veselja, došao je dan klicanja. Iz mnogih mjesta pozvana su braća. Muškarci i žene onoga kraja prirediše prema svojim mogućnostima svijeće i zublje da bi rasvijetlili noć koja je blistavom zvijezdom rasvijetlila sve dane i godine. Napokon je došao svetac Božji. Kad je vidio da je sve pripravljeno, obradovao se. Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac. Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem. Noć, rasvijetljena poput dana, bijaše ugodna i ljudima i životinjama. Pristiže narod i novom se radošću raduje novom otajstvu. Šuma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braća pjevaju, dužnu hvalu Gospodinu daju, i svu noć odjekuje zanosno klicanje. Svetac Božji stoji pred jaslama, od silnog ganuća uzdiše, shrvan krotkošću, a ispunjen čudesnom radošću. Jasle su oltar gdje se služi svečana misa; u neočekivanoj utjesi uživa svećenik. Svetac Božji oblači levitsku odjeću, jer bijaše đakon, i zvonkim glasom pjeva evanđelje. A njegov glas! Glas je to neodoljiv, glas sladak, glas jasan, glas zvonak! Sve poziva na najveću nagradu. Zatim propovijeda okupljenom narodu. Njegove riječi o rođenju siromašnoga kralja u malom gradu Betlehemu teku poput meda. A često je, kad je htio izgovoriti presveto ime ISUS, govorio silnim žarom. Nazivao ga je betlehemskim Djetešcem, a ime BETLEHEM izgovarao je poput ovce koja bleji. Usta su mu bila ispunjena glasom, ali još više slatkim osjećajima. Kad bi spominjao betlehemsko Djetešce ili izgovarao ime ISUS, sve bi oblizivao usne, jer je sretnim nepcem kušao i gutao slatkoću ove riječi. Množe se ondje darovi Svemogućega, a neki kreposni čovjek imao je viđenje. Vidio je naime kako u jaslama leži prestrašeno Djetešce i Božjeg sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće oda sna probuditi. To viđenje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probuđeno i duboko utisnuto u vjerno pamćenje. Konačno je dovršeno svečano bdjenje i svi se radosni povratiše kući.“
Iz Prvog životopisa sv. Franje fra Tome Čelanskog
Sveti Franjo proživljavao je Isusovo rođenje uranjajući u evanđeosku jednostavnost i poniznost i evanđeosko siromaštvo. Tako u njemu evanđeoski proživljeni Božić u svima je prisutnima stvorio iskustvo koje postaje obraćenje srca u susretu s Riječi koja je tijelom postala i nastanila se među nama. Isto to iskustvo doživjeli su i pastiri one noći u Betlehemu. To je Božić! Zato kličimo, radujmo se, slavimo jer rodio se Spasitelj – Krist Gospodin! Sveti Franjo ostavio nam je primjer kako to činiti. Hajdemo okupiti se kao zajednica oko euharistijskog stola, rasvijetliti tu svetu noć, razmatrati riječ Božju, pjevati, gorjeti iznutra od radosti! Neka se u nama dogodi ono što se dogodilo u prisutnima one noći 1223.! U toj radosti blagoslovljen Božić želi vam
Hrvatsko nacionalno bratstvo Franjevačke mladeži
naslovna fotografija: Lea Pocintela, Frama Slavonski Brod