„Ženo! Evo ti Sina! Zatim reče učeniku: Evo ti Majke!” (Iv 19,26)

Isus u zadnjim trenucima svoga života, izložen strašnoj boli i nutarnjoj duševnoj patnji, ne misli na sebe, ne bavi se sobom. Podno križa stoje njegova Majka i ljubljeni učenik. Prema Ivanu evanđelistu ondje su prisutne i neke druge žene, ali u središtu su Isusova Majka i učenik kojeg je Isus ljubio. Marija je, doduše, nikad imenom, već kao njegova Majka prisutna od samoga početka; kada njegov čas još nije došao (svadba u Kani) i sada kada je došao njegov čas (Iv 13,1), ona je svjedok toga časa. Zato riječi koje je Isus uputio svojoj Majci i učeniku kojega je ljubio imaju obilježje posljednje Isusove oporuke jer Isus ih izgovara prije negoli će reći: Dovršeno je!, prije negoli će sve biti dovršeno (Iv 19,28-30). Nema sumnje da se Marija u tim trenucima prisjetila Šimunovih riječi izgovorenih kada je Isus još bio beba: Evo, ovaj je postavljen na propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu… A i tebi samoj mač će probosti dušu. (Lk 2,34-35). U tim smrtnim trenucima Isus se skrbi, brine o njima dvoje. Skrbi se i brine o Majci i učeniku kojeg je posebno ljubio. Njih dvoje tu su uz Isusov križ. Ima i drugih ljudi, ali oni su izdvojeni. A izdvojeni su jer su blizu križu i raspetom Isusu. Blizu su i jedno drugome. Oboje gledaju Isusa, gledaju Raspetoga. Isus s križa vidi drugačije: vidi njih dvoje i želi ih povezati. Želi da dođu bliže jedno drugome i da jedno drugo vide onako kao ih On vidi. Isus s križa Majku ne poklanja učeniku niti učenika poklanja Majci. Osobe se ne poklanjanju. Mi možemo sebe pokloniti drugome, ali ne smijemo pokloniti drugoga. Nemamo pravo na to. Isus čini nešto mnogo dublje i mnogo važnije: zahvaća dubinu njihova odnosa i života. Želi ih povezati. Isus im svojim riječima otvara oči i poziva ih: Gledaj, tvoj sin! Gledaj, tvoja Majka! Uči ih da jedno drugo gledaju onako kako ih on vidi s križa: kao sina i Majku. Mariju uči da u ljubljenom učeniku vidi svoje dijete, a ljubljenog učenika da u Mariji vidi svoju Majku. Isusov poziv i nama je poziv da otvorimo oči za ljude s kojima smo sada zajedno.

Ivan evanđelist u evanđelju sebe razumije kao učenik kojeg je Isus ljubio, ne naziva se imenom, već tako shvaća sama sebe i to mu je najvažnije. Shvaća se kao čovjeka kojeg je obilježila Isusova ljubav i kao čovjeka kojeg Bog ljubi. I nama je u životu najvažnije nečija ljubav. Ljubav nekog značajnog nam u životu određuje nas. Ivan ne spominje svoje ime također zato što je htio da svatko tko čita njegovo evanđelje uđe u kožu učenika kojega je Isus ljubio. Svakome tko sluša njegovo evanđelje dao je mogućnost da se obuče u ulogu ljubljenog učenika. Ta nam Ivanova formula omogućuje da i mi poput njega možemo ući u isti odnos s Isusom. Na taj je način Ivan izrazio vrlo važnu istinu o odnosu s Isusom. On je učenik kojeg Isus ljubi. Nije to govorio teoretski, nego iz osobnog iskustva. I mi poput njega možemo ući u isti odnos s Isusom jer smo i mi ljubljeni učenici Kristovi. Ući u Ivanovu kožu još znači prepoznati Mariju kao svoju Majku i dopustiti da te Marija gleda i ljubi kao svoga sina.

Važno je čuti pitanje koje dopire do nas iz ovog kratkog teksta: Mogu li se i ja naći u Ivanovoj koži i za sebe reći da sam ljubljeni učenik? Ako ne mogu, pitajmo se zašto mislim da ne mogu, odnosno zašto mislim da me Isus ne ljubi. Zar mislim da mu nisam zanimljiv ili da nisam dostojan njegove ljubavi? Pitajmo se i otkrijmo gdje smo u odnosu prema raspetom Isusu i u odnosu prema Ženi za koju nam u ovom trenutku Isus govori: Gledaj, tvoja Majka! Odgovori na ta pitanja su važni. Iskoristimo ovo vrijeme korizme za susrete s Isusom i našom  Majkom da bismo otkrili da i za nas vrijede Isusove riječi: Gledaj, tvoja Majka!

Karl Rahner i Fulton J. Sheen razmišljajući o tim posljednjim Kristovim riječima, govore da Marija nije stajala podno križa kao majka usamljene boli kojoj ubijaju Sina. Ona je stajala i u naše ime. Ona je stajala kao Majka svih živih. Ona je za nas žrtvovala svoga Sina. Ona je za Isusovu smrt u naše ime rekla Neka mi bude! Ona je bila Crkva pod križem, rod Evine djece, ona se borila u borbi svijeta između Zmije i Sina Žene. Zato nam ju je Isus dao za Majku. Gledaj, tvoja Majka! I mi zato možemo čuti iste riječi koje je Ivan čuo na Golgoti. Sine, kćeri, evo ti Majke! Kaže to i meni. Budimo svjesni da sve milosti Isusove smrti dijele Marijine majčinske ruke. Zato smo pozvani ljubiti i častiti Majku Isusovu. Marija, dakle, nije samo Majka našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Ona je i naša Majka. Ne nazivamo ju tako samo iz uljudnosti, nije to samo slikovit izričaj. Ona je to punim pravom jer rodila nas je u bolima podno križa. Svojom je slabošću i neposluhom Eva (= majka živih) pod drvetom spoznaje dobra i zla izgubila ime majke živih, a svojom žrtvom i poslušnošću Marija je pod križem stekla dostojanstvo Majke svih ljudi. Imati Majku Božju za majku i Isusa za brata naša je sudbina i naše određenje.

Stoga i mi imamo poziv od Isusa, poziv da prihvatimo njegovu Majku koja je po milosti postala i naša Majka. Zemaljske majke mogu nas iznevjeriti, ali ova nas Majka nikada neće iznevjeriti. Svojom molitvom zato zagrlimo Mariju. Majka koja stoji podno križa i gleda Sina svoga u njemu gleda i svakoga od nas jer mi smo po krštenju postali jedno s Kristom, mi smo njegovi udovi i ljubljeni učenici.

        fra Ivan Crnković, OFM


naslovna fotografija: Mihael Pakrac, Frama Varaždin

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.