„Braćo moja, sve vas želim poslati u Raj!“ (sv. Franjo)
Porcijunkula prevedeno s latinskog doslovno znači komadić zemlje. Komadić je to zemlje koji je sv. Franjo Asiški toliko volio i koja nosi uspomenu mnogih događaja iz njegova života i početaka Reda manje braće.
Prije nego što je bila okružena velikom bazilikom Majke Božje od Anđela, mala kapelica, također posvećena Gospi od Anđela, stajala je stoljećima u dolini ispod Asiza. Izgrađena je vjerojatno u 4. stoljeću te je prešla u posjed monaha benediktinaca koji su do današnjeg dana njezini nominalni vlasnici. Njima franjevci simbolično do današnjeg dana daju košaru punu riba.
Franjo dakle crkvicu dobiva na korištenje od benediktinaca te je to treća crkvica koju obnavlja. U istoj crkvici Franjo, susrećući se s Evanđeljem – živom i radosnom riječju, počinje shvaćati dublje svoj poziv i ovdje osniva Red stavljajući ga pod zaštitu Djevice Marije, Majke Kristove. U istoj crkvici kasnije godišnje se održavaju „kapituli“ reda i razmišlja se o evanđeoskim načinima življenja Pravila. No, ovo se mjesto veže i uz početke Reda svete Klare, jer je upravo ovdje 1211. primila sveti habit.
Ipak ono što je vjernicima najpoznatije i zbog čega Porcijunkula postaje mjesto hodočašća, vezano je uz godinu 1216. Te godine, Franjo je pobijedio napasti bacajući se gol u ružičnjak pri čemu su ruže povukle svoje trnje da ne rane sveca. Nakon toga u božanskoj objavi Franjo od Isusa i Marije prima dar potpunog oprosta. Taj oprost postaje poznat kao Porcijunkulski ili Asiški oprost, te je potvrđen od pape Honorija III. i danas je priznat u cijeloj Crkvi.
Svake godine to je odredište i cilj mnogih framaških Hodova, kojima je vrhunac upravo proslava oprosta. Zato kao pravi hodočasnici, mnogi framaši hodaju danima po svojim područnim bratstvima, da bi se na koncu svi okupili pred bazilikom Marije Anđeoske, te ljubeći taj komadić zemlje, toliko mio srcu Asiškog Siromaška, ulaze u grupama u crkvicu Porcijunkulu te zajedno mole milost potpunog oprosta. Događaj je to redovito praćen suzama radosti zbog darovanog oprosta u zajedništvu bratstva.
Osim svih navedenih događaja Franjina života i razloga hodočašća, Marija od Anđela – Porcijunkula, mjesto je koje pamti Franjine posljednje trenutke na ovoj zemlji. Pred kraj života, osjetivši da se bliži čas njegova prelaska Nebeskome Ocu, traži da ga polože golog na zemlju. U tim trenucima dodaje i posljednju kiticu Pjesmi stvorova, pozdrav sestrici smrti, te blagoslivljajući svu braću sadašnju i buduću, predaje svoj duh u ruke Očeve.
Porcijunkula – komadić zemlje podno Asiza, tako postaje komadić neba na zemlji.
fra Filip Đurđević, OFM
Otići u Asiz tiha je čežnja svakog framaša. Prije nekoliko godina ta mi se želja ostvarila, a ovim putem ću tebi, dragi čitatelju, pokušati prenijeti barem djelić. Putovanjem u Asiz pokušala sam oživjeti sve priče, čvrsto stisnuti oči i zamisliti sv. Franju pred križem sv. Damjana. Kako hodi visinama La Verne, prve žive jaslice na Grecciu, Franjino krštenje u katedrali sv. Rufina.
Napokon je uslijedila bazilika sv. Marije Anđeoske koja je poznatija pod nazivom Porcijunkula. Priznajem njoj sam se najviše veselila budući da je bila najposebnije mjesto za Franju i njegovu braću.
Porcijunkula je skrivena u ogromnoj bazilici koju krasi zlatni kip Blažene Djevice Marije visok 7 metara. Ipak, znali smo da se unutra krije još veće blago. S velikim nestrpljenjem i iščekivanjem slušali smo sve zgode koje te zidine skrivaju.
U prostranstvima bazilike svu pažnju je privukla upravo Porcijunkula. Oslikana i pod toplim svjetlom pružala je osjećaje sigurnosti i milosti. Mjesto potpunog oprosta izmoljen od našeg sveca.
Ušavši u Porcijunkulu jedino što sam mogla je zamisliti Franju koji je utonuo u molitvu te kako je Gospodina zamolio potpuni oprost. Zamislila sam njegov doček svete Klare koja ga je odlučila slijediti. Čula sam Franjino tumačenje bratu Leonu u kojem objašnjava u čemu se sadrži savršeno veselje. Porcijunkula je mjesto gdje mu je duša dotakla nebo, trenutak odlaska Gospodinu. Odlazak sa sestricom Smrti.
Nakon odobrenja od pape Honorija III. s radošću svima uputio riječi: „Braćo moja, sve vas želim poslati u Raj!“ Tu u Porcijunkuli sam ostavila komadić svoga srca jer to mjesto je stvarno lako zavoljeti.
To je bilo Franjino utočište, što mu je sve značila sv. Marija Anđeoska uspio je dočarati sv. Bonaventura: „Sveti je čovjek volio to mjesto više negoli ostala mjesta na svijetu. Tu je naime ponizno započeo služiti Gospodinu; tu je kreposno napredovao, tu je napokon sretno završio te je i umirući to mjesto kao Djevici najdraže, braći preporučio.“
Ne raspolažem dovoljnim brojem riječi koje mogu stati u ime gradića Asiza, ne znam prenijeti toliko ljubavi koja je stala u malu Porcijunkulu, ali vas pozivam da, poput svetog Franje, odgovorite na Božji poziv.
Pamela Pinjuh, Frama Split – Gospa od Zdravlja
Draga braćo i sestre, ovo je sedmi po redu tekst u ciklusu Hodbrojavanje – stopama svetog Franje. Ako želite saznati više o potpunom oprostu, kliknite na poveznicu. Pozivamo vas da i dalje molite za ovogodišnji Hod, ali i da čitate ostale tekstove u ciklusu. Mir i dobro!