Fonte Colombo – „franjevački Sinaj“
Sjećam se dobro svoga posjeta mjestu, franjevačkom svetištu, Fonte Colombu. Prvo što mi je zapelo za oko i urezalo mi se duboko u memoriju jest velika ploča koja se nalazi na putu prema spilji u kojoj je vrijeme u molitvi provodio sveti Franjo. Tamo je pisalo kako je ovo svetište pohodio i franjevački papa Siksto IV. (1414. – 1481.), onaj isti papa koji je konstruirao Sikstinsku kapelu, koji je potjecao iz plemićke obitelji della Rovere, koji je bos hodočastio na ovo sveto mjesto. Priznajem da me to malčice i nasmijalo, ali ako tradicija tako prenosi tko sam ja da bih je mijenjao.
Po čemu je važno ovo mjesto i zašto ga se franjevci tako rado sjećaju? S obzirom na to da je družba svetog Franje rasla, osjetila se potreba za jednim jasnim pravilom koji će red još više uglaviti u samo tijelo Crkve, čija je glava Krist. No sam Franjo nije se osjetio doraslim tom zadatku te je trebao pomoć svoga Stvoritelja. Na kraju krajeva, nije to bio njegov red, već Božji. Molio je sveti Franjo, i to žarko, ne bi li uspio sastaviti kakvo – takvo pravilo života. I bio ga je sastavio, ali tom Pravilu nedostajao je pravnički ton. Sam tekst bio je pretrpan evanđeoskim citatima koji su ga činili neizmjerno dugim i nemogućim za odobrenje od strane Petrova nasljednika. No naglasio bih kako je upravo „život i pravilo Reda Manje Braće jest živjeti evanđelje“.
Da cijela stvar ne bi propala, u priču se uključio dugogodišnji i vjerni prijatelj svetog Franje, najveći crkveni pravnik onoga vremena, kardinal Rimske crkve Hugolin di Anagni (kasnije papa Grgur IX.). On je cijelom pravilu dodao jednu pravničku crtu, misleći pritom na duhovni karakter i franjevačku karizmu. Tako je i ova priča dobila svoj sretan kraj te je papa Honorije III. svečano potvrdio Pravilo svetog Franje 29. 11. 1223. I danas svi franjevci ispovijedaju i zavjetuju se da će živjeti „Pravilo sv. Franje“.
Ima tu još nekih pikanterija, poput toga kako to da su franjevci dobili svoje vlastito pravilo, a nisu preuzeli već postojeće – jer IV. Lateranski sabor (1215.) zabranio je nova pravila unutar crkve, zbog straha od krivovjerja. Ali snalažljivi franjevci tumačili su kako su oni dobili „usmeno odobrenje“ pape Inocenta III., još prije nego je bio sazvan IV. Lateranski koncil. Dakle franjevačko pravilo života bilo je sastavljeno u Fonte Colombu, kasnije prozvano „franjevačkim Sinajom“. Nekako se željelo obilježiti poveznica između Sinaja – brda na kojem je Mojsije primio deset Božjih zapovijedi (pravila) i brda Fonte Colomba.
Ovo mjesto ostat će zapisano i po tome što se sveti Franjo ovdje liječio od bolesti očiju. Ostalo je zapisano kako mu je liječnik trebao prisloniti užareni žarač na sljepoočnice, ne bi li mu uspio barem malo pomoći s vidom koji je iz dana u dan slabio (bilo je to godinu dana prije Franjine smrti – 1225.). Kaže da su se i sama braća prestrašila prizora, ali sveti Franjo molio je sestricu vatru (brata u talijanskom izvorniku il fuoco) da s njim bude blag i milosrdan. Zahvat je na kraju prošao, a sveti Franjo nije osjetio ni trunčicu boli. U kratkim crtama to bi bila kratka, ali bogata povijest ovoga mjesta. Mislim da je Fonte Colombo neizostavan u bilo kojem franjevačkom hodočasničkom itineraru.
Mir i dobro!
fra Erik Matejak, OFMConv.
Kada franjevcu ili franjevki Reda spomenete Fonte Colombo, većina će vam reći da je na tom mjestu sveti Franjo napisao svoje Pravilo, povijesno drugo po redu, jer je prvo bilo izgubljeno. Neki će se i sjetiti da je tu Franjo prihvatio znak tau, kao simbol njegovog Reda, koje je danas vezano za franjevce. Netko će se i sjetiti da je tu Franjo imao operaciju očiju, gdje su mu se oči nakon dugog vremena otvorile. Ja ću vam nešto reći o tom četvrtom događaju, kako je meni Isus kroz Hod otvorio oči, kao da sam i ja imao svoj Fonte Colombo.
Svi smo čuli onu izreku: „Kud svi Turci, tud i mali Mujo!“, a ja mogu reći da je to za mene istina. Kad se sjetim svog prvog Hoda 2015., ja sam na Hod Frame otišao jer su svi išli! Da sam nešto znao o Franji Asiškom, iskreno i nisam, a nisam ni nešto previše slušao na susretima formacije. Znao sam da je on talijanski svetac i da je povezan sa svetim Antom, a o njemu sam, naravno, najviše bio upoznat. Sjećam se da su nas stariji framaši, kako to biva, animirali za Hod, ali nikako nisu do mene uspjevali doprijeti. Jednostavno sam smatrao da to meni ne treba, dovoljno je da dolazim na susrete i to je moja gornja granica. Ali evo, popustio sam njima i time sam napravio prvi korak koji je u tom trenutku bio meni malen, a iz današnje perspektive velik.
Franjo Asiški je meni poseban jer je uvijek, bez obzira na okolnosti, kroz molitvu i predanje tražio svoga Oca. Nije se svoga Oca sramio vući za rukav i kao dijete ga pratiti svojim malenim koracima. Fonte Colombo otvara oči Franji da spozna da je sve u Njegovim rukama i da Njemu prepusti svoju malu braću koju je toliko volio, iako su mu stvarala svakojake probleme. Ali su i ta braća prepoznavala Franjinu veličinu u malenosti koju je on, za ljudska mjerila, radikalno tražio.
Samo mjesto, kao i sva druga Franjina mjesta, odiše tišinom, laganim povjetarcem koji je Ilija osjetio na Sinaju; to je onaj povjetarac koji je Franju vodio na njegovom životnom putu, a danas mi taj povjetarac osjećamo u zajedništvu s Bogom, u Crkvi. Fonte Colombo je meni otvorio oči srca i duše, da vidim da me Gospodin šalje u Framu otkriti svoj poziv, a tebi, brate i sestro, želim da na ovom Hodu otvoriš svoje oči srca i vidiš što Gospodin želi od tebe, a vjeruj mi, isplati se biti s Njime!
Ante Čičak, Frama Rijeka – Trsat
Draga braćo i sestre, ovo je peti po redu tekst u ciklusu Hodbrojavanje – stopama svetog Franje. Pozivamo vas da i dalje molite za ovogodišnji Hod, ali i da čitate ostale tekstove u ciklusu. Mir i dobro!