U subotu, 24. listopada održao se XIII. duhovni kapitul Zagrebačkoga područnog bratstva Frame pod geslom “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojani obnovi u meni” (Ps 51,12). Mjesto održavanja kapitula bilo je u Zagrebu, u samostanu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Dubravi, te je trajao jedan dan.
Nakon okupljanja i zajedničke molitve započeli smo s prvim radom po grupama gdje smo se međusobno upoznali, a nakon toga nagovor su nam održali mladi fratri fra Marin Berišić i fra Mario Berišić.
Uslijedila je prilika za sabiranje i skrutaciju čije smo plodove podijeli u našim grupama. Nakon ručka poslušali so svjedočanstva mladih iz zajednice Cenacolo. U zadnjem radu po grupama zadatak nam je bio dublje promisliti o različitim oblicima čistoće na koje nas Bog poziva (misli, emocionalna, djela, riječi i tijela).
Pokorničkim bogoslužjem koje je vodio fra Ivan Marija Đuzel pripremili smo se za sakrament ispovijedi kako bi smo i dostojno i čista srca slavili svetu misu.
Nakon mise i večere pomoću plenuma zajedno smo obuhvatili dojmove, nova iskustva i informacije te sve to prikazali slikom srca ispunjenog prije spomenutim vrstama čistoće. Kapitul smo zaključili euharistijskim klanjanjem.
Kako to obično i biva – čekanje se isplatilo i ovaj put. Kao da je prošlo 100 godina od zadnjeg framaškog susreta, ovaj se samo čekao. Korona je učinila svoje i ukrala nam Hod, no ne i kapitul. Pedeset hrabrih u subotu je molilo za čisto srce i postojan duh.
Svatko od nas je u franjevački samostan u Dubravi došao sa svojim srcem kojega je valjalo smiriti, očistiti i po tko zna koji puta još malo isprazniti tako da u njega stane više Gospodina. Za takve stvari važno je svako toliko vratiti se na početke koji se najlakše zaboravljaju i hvala Gospodinu što nam daje one koji nas podsjećaju što je prvo potrebno da bismo mu ostali blizu.
I sam naš Serafski otac braći nakon toliko vremena govori kako trebaju krenuti ispočetka. Tako su nama, dijelu velike franjevačke obitelji, braća franjevci i trojica braće u Kristu uputili riječi koje potiču na čišćenje srca.
Mlada, radosna i otvorena braća kapucini govorili su nam o molitvi, pripremajući nas za skrutaciju koja je nakon njihovih poticajnih riječi uslijedila. Bio je to trenutak da se saberemo, trenutak da postanemo svjesni Isusa prisutnog odmah pokraj svakoga od nas i, konačno, trenutak da ga pitamo što nam ima za reći.
Duhovni asistent u mome mjesnom bratstvu često nas podsjeća kako je u dijalogu (a molitva je dijalog) valjda pristojno i onoga s kime smo u dijalogu pustiti da govori i pozorno ga slušati. Ali ne samo da je pristojno, nego je jako potrebno i, u konačnici, plodonosno. Plodovi su se mogli vidjeti već kad smo se vratili u svoje grupe kako bismo prvo u njima, a onda i sa svom prisutnom braćom i sestrama podijelili svoja iskustva.
Trojica braće iz zajednice Cenacolo potom su nam govorili o svojim putovima koji su ih doveli do Gospodina. Svjedočanstva su predivna stvar, rekao je fra Franjo. I zaista jesu – podsjećaju nas na to koliku snagu i ljubav ima Otac nebeski i živi su dokaz radosti i mira koji od Oca dolaze.
Tako je bilo i u ovome slučaju; oduševljenje je bilo očito. Posebna je to radost u srcu kada slušaš kako je netko otkrio da ima Oca na nebesima koji ga ljubi više nego cijeli ovaj svijet može ljubiti.
Onda je došao red na naše glave i srca; u svojim grupama razgovarali smo o čistoći tijela, misli, riječi i emocija – sve one proizlaze iz čistoga srca i važno ih je njegovati, biti čvrst kada dođu napasti, nenavezan, odgovoran, svjestan Božje prisutnosti i prisutnosti braće i sestara za koje je potrebno brinuti. Plodovi su se vidno i dalje samo nizali. Ne može ni biti drugačije kada bratstvo otvoreno promišlja o nečemu toliko važnome.
Brzo je došlo vrijeme da se susret zaključi na najljepši mogući način – sakramentom pomirenja i euharistije. Nakon što nas je fra Ivan Marija Đuzel pripravio za ispovijed, sa župljanima smo slavili svetu misu. Na samome kraju poklonili smo se Gospodinu u presvetom oltarskom sakramentu, zahvalni što nas je okupio taj dan.
Zahvaljivali smo Mu i pjevali, pjevala su srca i nekoliko dana poslije susreta, u to sam sigurna. Koga Božja prisutnost u braći obraduje, sigurno neće biti žalostan. Tko iskreno moli za čisto srce, sigurno će biti uslišan, a, na koncu, čisto srce puno je radosti. Ovoga puta franjevačke.
Ana Kremenjaš,
Frama Zagreb – Majka Božja Lurdska
Duhovni kapitul bio mi je jako lijep. Prije svega, izdvojio bih framaško zajedništvo puno istinske radosti koje se moglo osjetiti u svakome trenutku. Tijekom cijelog programa imao sam priliku čuti puno nadahnjujućih i poticajnih misli kroz vrlo zanimljiva predavanja, svjedočanstva i radu u grupi.
Kako bismo mogli služiti u našem životu, pozvani smo razmišljati o čistom srcu i zdravom duhu. Na kraju dana osjećao sam se ispunjeno i bio zahvalan Gospodinu na blagoslovima primljenim na ovom duhovnom kapitulu.
Franjo Prekrat,
Frama Klanjec
Kad sam čula da će biti kapitul, nisam bila sigurna hoću li moći sudjelovati. No nešto mi je stalno govorilo da moram ići. Uspjela sam sve svoje obveze prilagoditi te sam sudjelovala na kapitulu, vjerujem da je to sve Božja providnost.
Samo geslo susreta je prekrasno i sve govori: “Čisto srce stvori mi Bože i duh postojan obnovi u meni!” (Ps 51,12). Cijela organizacija i raspored kapitula, sve mi se svidjelo.
Rad u grupi bio je odličan, međusobno smo super surađivali i donosili zaključke. Upoznala sam dosta novih framaša, koji se predobri, zabavni, puni iskustava i duhovnosti. Jako su mi se svidjela predavanja fra Marija i Marina Berišića.
Skrutacija mi je bila posebna i vjerujem da ju nikad neću zaboraviti. Osjetila sam Božju ruku na djelu, shvatila sam ljepotu zajedništva, ljepotu ispovjedi i ljepotu ljubavi koju dijelimo jedni prema drugima.
Svjedočanstva trojice mladića iz zajednice Cenacolo ostavila su na mom srcu trag i zahvalnost prema Bogu na onome što imam i probudila su svijest o važnosti molitve.
Iz kapitula nisam došla kući praznih ruku. Imam malo, siromašno srce, ali zakrpano i očišćeno koje gori od želje i ljubavi prema Kristu.
Gabrijela Baštijan,
Frama Kloštar Ivanić