“Ne, umrijeti neću, nego živjeti i kazivati djela Gospodnja.”
Dragi prijatelji, Isus je uskrsnuo, on je uistinu uskrsnuo! Nakon 40 dana korizme, i to možemo slobodno reći one prave, slavimo Uskrs i možemo klicati Isus je uskrsnuo!
Zanimljivo, korizma koju smo završili dolazi od latinske riječi quadragesima, četrdesetnica ili quarantena, tj. karantena. I možemo reći da je ova korizma postala u pravom smislu karantena, izolacija. Sjetimo se kako smo na početku korizme slušali o Isusu koji se povlači u pustinju, kako je kušan, i o svemu je tome bilo lijepo slušati, razmišljati, no kad smo se na neki način sami našli u jednoj vrsti pustinje, kušnje, opa… Nismo to baš tako zamišljali i očekivali.
Ali, vjerujem kako nam je i to bilo na neki način potrebno, ta pustinja, ta kušnja, ta suša, odsutnost mnogih ugoda, mnogih stvari koje smo uzimali zdravo za gotovo, kako bismo kroz pravo odricanje uistinu mogli pripraviti se za ovu svetkovinu koja otkriva temelj naše vjere – uskrsnuće!
Uskrsnuće se dogodilo, istina kao i prije skoro 2000 godina iza zatvorenih vrata: mnogih crkava, naših domova, u skrovitosti tamne noći, kako je i pjevano u hvalospjevu uskrsnoj svijeći: “O, zaista blažene noći, koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas, kad je Krist od mrtvih ustao.”
No, kao i svaka, i ta je noć završila i iz noći rodila se zora novog dana, kako i naš pjesnik Preradović zapisa u jednoj svojoj pjesmi: “Zora puca, bit će dana!” I zora uskrsnog jutra zaista opet blista, koliko god i dalje trajalo ovo naše nenadano stanje u kojem se nalazimo, zora puca, svjetlo sija, sunce grije, priroda se raduje!
I zanimljivo je promotriti kako se Kristovo vazmeno otajstvo, otajstvo muke, smrti i uskrsnuća dogodilo u prirodi, u vrtu, kako nam otkriva evanđelist Ivan: “A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen.”
Zato i uređujemo naše crkve i ‘božje grobove’, ali i naše grobove pune cvijeća da podsjećaju na taj vrt. Ima to svoj smisao i simboliku, jer neodoljivo podsjeća na jedan davni vrt u kojem je čovjek bio ponižen i iz kojeg je bio izbačen. Znate, o kojem vrtu govorim, o Edenskom vrtu. U tom vrtu, Bog je zasadio stablo spoznaje dobra i zla i zabranio čovjeku da s njega jede.
A, u vrtu vazmenog otajstva također je niknulo jedno stablo, stablo Križa, kao stablo spoznaje Boga, Boga koji ljubi svoje stvorenje i to do smrti. Plod toga stabla je Tijelo Kristovo, koje biva položeno u grob, u zemlju, poput sjemena, da bi iz zemlje, iz groba niknulo i rodilo novim životom, i to ne samo tridesetostruko, šezdesetostruko, ili stostruko, već nebrojeno puta obilnije, za svakog od nas koji se hranimo plodom iz toga vrta – Tijelom Kristovim proslavljenim.
Bog ne da brani, već nam daje i danas ubirati taj plod toga stabla, plod uskrsnuća u pričesti, pa makar i fizički ne mogli ga blagovati, On nam ga daje duhovno i stvarno kao i uvijek! Vjerujmo to! Zbacimo danas i taj kamen sumnje, i tu prepreku naše vjere i blagujmo danas zajedno taj plod života koji oplemenjuje i nas same snagom uskrsnuća!
Slušali smo u evanđelju danas kako Marija Magdalena dolazi na grob i kako opaža da je kamen s groba dignut. Koje je to danas kamenje navaljeno na naše živote? Korona virus? Depresija? Osamljenost? Bolest? Beznađe? Tjeskoba? Skrupuloznost? Nešto deseto? Događaj iz vrta vazmene proslave nam danas poručuje, da svaki kamen navaljen na život, nije prepreka snazi Kristove žrtve i njegova Uskrsnuća! On može dignuti svo to kamenje, raspuhati ih poput perja, samo ako u Njega čvrsto vjerujemo!
Marija Magdalena, potresena i zbunjena trči javiti učenicima radosnu vijest! Vidite, ona ista žena koja se nije ustručavala potrošiti libru prave dragocjene nardove pomasti, u prijevodu, cijenu jednogodišnje plaće, da u Betaniji pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. Tamo Isus odgovora Judi koji se bunio što toliko bogatstvo troši: “Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!”
Ta je žena, koja je sve dragocjenosti što je imala dala Gospodinu, zaslužila je biti prvom blagovjesnicom radosne vijesti Isusova uskrsnuća! Tek kada sve predamo Gospodinu i mi postajemo pravi blagovjesnici vazmene radosti! Petar i Ivan, začuđeni viješću trče na grob. Ivan, jer je mlađi, prvi stiže, ali čeka Petra da prvi uđe. I što vidi Petar: “Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.”
Zanimljivo je jedno tumačenje ovog retka koje otkriva kako u ono vrijeme kada bi Gospodar objedovao i digao se od stola, napose složen ubrus sluzi bi bio znak da ne sklanja objed sa stola, jer će se Gospodar vratiti. Ivan ulazi drugi i vidje i povjerova! Ljubljeni učenik razumije znak i poruku! Učitelj je živ, on će se vratiti, on će opet blagovati s nama! Tako je i bilo, i slušat ćemo to sljedećih dana.
Braćo i sestre, puno je tu simbolike, prepuno je ovo otajstvo značenja da bi se sve moglo prožvakati u jednom danu. Pa i nama bi bio prekratak jedan dan da svima čestitamo Uskrs i odgovorimo na sve poruke. Zato nam Crkva i daje slaviti ovaj dan u nizu osam dana! U tim danima, liturgijskim čitanjima će obogaćivati našu vjeru u uskrsnuće, vjeru da je Isus živ!
I zato trebamo ponavljati svaki dan, unatoč svim strahovima i opasnostima koje se tako lako ne predaju, ponavljati onaj citat s početka iz današnjeg psalma 118.: “Ne, umrijeti neću, nego živjeti i kazivati djela Gospodnja.”
Braćo, veli Pavao u jučerašnjoj poslanici: “Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.” I zato još jednom ponovimo u sebi, ako treba i naglas: “Ne, umrijeti neću, nego živjeti i kazivati djela Gospodnja.”
Sretan Uskrs svima! Amen!
fra Filip Đurđević, OFM,
predsjedatelj Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata
Prvo čitanje: Dj 10 , 34a.37-43
S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Prozbori Petar i reče: »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 118 ,1-2. 16-17. 22-23
Pripjev: Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Drugo čitanje: Kol 3, 1-4 ili 1Kor 5, 6b-8
Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 20, 1-9
Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Riječ Gospodnja.