Članica osječke Frame Tvrđa Dora Kujek proteklih nekoliko mjeseci slala nam je svoje kolumne, a ovaj put odlučila je s nama podijeliti dvije pjesme koje govore o međuljudskoj i božanskoj ljubavi:
Vatra srca
Koliko li je zvijezda čiji sjaj ostaje,
koliko li je puteva koji još korake broje,
koliko je otkucaja koji ne prestaju,
a pogledaj ove ljude koji samo nestaju.
Pa kako da srce kucanje razlomi,
kako da ljubav u sjećanje spremi
jer to je svakidašnje zbogom
samo pozdrav, rječju kratkom.
Zar do toga je došlo, čovjeku mali
sjeti se, koliki li su snovi zato pali
kolike su riječi prah postale,
a vatra srca još uvijek ostale.
Znaj, žar bez obostrane ljubavi
samo je slijepi pucanj u prazno,
ali kao čovjek, odlučno slavi
da za metak mora biti važno.
Duše ljubičistoćo
Pukotinama pada srcu osvijetlilo
i traži čitatelja pismima ožiljaka
u poslanici Božjoj, o dobrodošao mi
ranojutarnji pjeve mjesečevim snovima
žilna ljubičico, ti rajski Duše, o Duše
pun miline hlade tih, obasut kapljicama
ne zacijeljuj me, operi me sobom Duše
raspukni me, izlij sobom da se ugušim u
tebi čestico života, melodijo krotkih
Duše ljubičistoćo, Duše ljubičastoćo
Dora Kujek, Frama Osijek – Tvrđa