Prije gotovo dvije godine, par mjeseci prije nego što sam krenula na Framu, za vjeronauk sam trebala napraviti kreativni uradak. Pošto volim pisati i volim intervjue, odlučila sam intervjuirati Ivana Školku. On je tada bio, a sad još uvijek i je nacionalni voditelj formacije Frame u Hrvatskoj i mjesni voditelj formacije Frame Osijek – Tvrđa. Htjela saznati nešto više o toj Frami, koja mi je bila potpuno nepoznata. Međutim, tada još nisam znala da će mi neke njegove riječi iz tog intervjua mnogo vremena kasnije odzvanjati u ušima.
Nakon nekog vremena provedenog u Frami, razmišljala sam o tome da odustanem. No Frama je opet imala “ono nešto” što me privlačilo, nešto za čim sam žudjela kad nisam odlazila na susrete, obećanja i ostale stvari vezane za Framu. Tada sam se sjetila Školkine rečenice da je razlika između prijatelja i braće to što braću ne biraš, nego dobiješ, baš kao i u Frami. Tada sam shvatila koliko je zapravo ovaj intervju vrijedan pa sam ga odlučila podijeliti s vama, u nadi da će i vama koristiti bar toliko koliko je meni.
Kako si došao do Frame?
“Išli smo u Sisak na Nacionalni susret mladih 2012. Našao sam se u busu s framašima i jednostavno, pozvali su me i ja sam došao vidjeti čega ima, osjetio da ima tu nečeg vrijednog i nastavio sam. Evo, sad je prošlo već pet – šest godina.”
Znači, Frama mijenja živote ljudi – nema nikog tko je došao na Framu i ništa mu se nije dogodilo?
!Stvar je u tome što je Frama poziv i nije to za sve ili barem trebaš osjetiti da ti to želiš. Ako ne želiš, naravno da možeš kao i na svakodnevnu svetu misu jednostavno doć’, prozujat’ i otić’. Naravno, nešto se u tebi na misi promijeni i na Frami te nešto malo promijeni, ali promijenit će te najviše ako ti to stvarno želiš i ako ti sudjeluješ, tako da, može te Frama kao ne promijeniti ako se ne prepoznaš da je to to.!
Znači, to je zapravo kao zajednica unutar zajednice (Crkve)?
“Da.”
Crkva = obitelj
Što za tebe znači Crkva, a što Frama?
“Za mene je Crkva jedna obitelj. U smislu – mnogo ljudi govori različite… Ne znam… loše stvari, kritiziraju je, a ja ju baš gledam kao svoju obitelj jer moja obitelj, znam, nije savršena. Ni moja majka, ni moj otac, ni moja sestra, ni moja braća, ni ja, gle čuda, nismo savršeni i onda tako gledam i Crkvu. Dakle, u Crkvi imam oca koji ima jedan problem, majku koja ima neki drugi problem, ali oboma je stalo do mene i meni je stalo do njih i oboma mogu ja nekako pomoći. Zatim imam braću kojima trebam možda pomagati na neki način, sestru koja meni pomaže, tako da, za mene je Crkva jedna obitelj koju volim. Zato ju ne kritiziram, nego radije sam dio nje i ja ju činim boljom, kao što činim svoju obitelj boljom kad ja pokušam biti bolji ja.”
A Frama?
“A Frama je Crkva u malom. Dakle, isto to, samo onaj dio gdje se ja točno nalazim. Frama me uči kako da budem dio Crkve. Recimo, ja živim s Framašima, odnosno s njima se susrećem svaki tjedan i s njima učim što znači biti brat i sestra nekom. Frama je bratstvo što znači da smo si međusobno braća i sestre. Koliko god to čudno zvučalo, to je jedna jako važna stvar iz razloga zato što čovjek ne bira braću i sestre, nego ih dobiva. Kad se rodiš u obitelji, imaš brata, sestru i što god ti napravio, oni su ti i dalje brat i sestra. To je velika razlika od prijatelja koje imamo na fakultetu, u srednjoj i osnovnoj školi i vrtiću. Prijatelje nekako biramo. Prijatelje možemo izbjegavati, neki nam jednostavno mogu prestat’ bit’ prijatelji. Međutim, braću i sestre jednostavno – koje dobiješ, dobiješ. I to je jako važno zato što uz braću i sestre se najbolje raste i najbolje te se odgaja. Dakle, jedni su ti simpatični i s njima ti je lakše bit’. Drugi su ti malo manje simpatični i uz njih je teže, ali i uz njih jako puno naučiš. Neki te živciraju, neki te vesele, ali, to je nekako, ono – Crkva.”
Ima svakakvih ljudi, ali sve nas obogaćuje i sve nas povezuje taj jedan Kristov duh
“Vrlo zanimljivo mi je jednom bilo primijetiti – bili smo na nekom kirvaju kod jednog prijatelja, zamisli, u Ruščici (kod Slavonskog Broda) i odjednom sam skontao da smo za stolom – svi različiti. Znači, ništa nas sve zajedno ne povezuje osim toga što smo Kristovi. To je baš… jako apstraktno zvuči, al’ realno vidiš, nas, ne znam, desetak nemamo ništa zajedničko osim toga što smo dio Crkve i u Frami. I to je baš prekrasno. Moja predrasuda o Frami je baš bila ta da su oni svi isti, bezvezni, jednaki i da ja takav ne želim biti. I tek onda kad sam ja došao sam vidio kako sam u krivu.”
Kad dođeš u Framu, najbolje bi bilo da umreš kao framaš
A kako to da si se zadržao baš u Frami? U Osijeku ima toliko različitih zajednica, zašto si baš u Frami ostao najduže?
“Treba shvatiti na što te Bog poziva, treba to otkriti. Recimo, to je svrha Frame. Frama je put poziva – kad dođeš u Framu, najbolje bi bilo da umreš, je l’, kao framaš, jer onda je to to, Frama je jedina za tebe. Cilj Frame je da upoznaš što Bog od tebe želi jer Franjo se isto pred Gospodinom pitao: „Gospodine, što želiš da učinim?“ Frama te treba nekako odgajati, formirati – dakle vraćamo se opet na onu službu voditelja formacije kojem je cilj da nekako brine o tome. Frama te treba formirati da te nauči da budeš dio Crkve. To je ona najvažnija stvar što Frama može čovjeka naučiti – kako biti dio Crkve i aktivan član u Crkvi.”
Može savjet za mlade katoličke nade?
“Ja bih samo rekao: pronađite svoje mjesto u Crkvi. Mene je Frama odgojila da ja mogu jako puno doprinijeti u svojoj župi kad za to meni Bog da priliku. Poanta je da te Frama pripremi, da te potakne da tamo gdje te Bog poziva da, tamo gdje se ti sada nalaziš (u župi, obitelji, školi, faksu, poslu…) budeš autentičan kršćanin. Bez obzira na to što sam ja sad u Osijeku, ja ne bih bio autentičan kršćanin, katolik, autentičan framaš kad bih, na primjer, izbjegavao svoju župu – to nema smisla. Mislim da ćemo, ako tražimo svoje mjesto u Crkvi, tako lakše pronaći sebe jer ćemo pronaći Boga.”
Laura Lazić, Frama Osijek – Tvrđa
Mladi ljudi okupljeni u Framu predivno!!!