U petak 15. te subotu 16. ožujka održala se XXVIII. skupština Zagrebačkog područnog bratstva Franjevačke mladeži pri kapucinskom samostanu Svetog Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi.
Na skupštini su sudjelovale odgovorne osobe u bratstvima Franjevačke mladeži cijelog područja, kao i njihovi duhovni asistenti. Tijekom ta dva dana jedni smo druge nadahnjivali kako da više rastemo i usavršujemo naša bratstva. Vjerujem kako je svakoga dotakla barem misao koju će ponijeti sa sobom dalje te će mu biti nadahnuće za razdoblje pred nama.
Program susreta je bio, kao i inače, dobro osmišljen te smo imali vremena za rad, druženje i bratsko upoznavanje. Započeli smo duhovnim nagovorom fra Miljenka Vrabeca koji nam je želio uputiti poticajne riječi, ali i skrenuti pažnju na svetog Leopolda Bogdana Mandića rekavši nam kako je on bio velik u malenom i kako i mi trebamo biti maleni i jednostavni da bi Bog po nama mogao ostvariti velika djela. Potom smo sudjelovali u pobožnosti križnog puta, kao i u svetoj misi koju je predslavio fra Filip Đurđević.
Nakon toga smo imali rad po skupinama u kojem smo razgovarali o svojim bratstvima te se međusobno savjetovali i ohrabrivali za daljnji rad. Nakon toga smo išli na počinak, a u subotu smo odmah dan započeli s Bogom u molitvi jutarnje. Doručkovali smo te krenuli u realizaciju skupštine u kojoj smo čuli sve obavijesti vezane uz nadolazeće razdoblje, a potom smo u aktualnom satu raspravili o određenim temama te smo donijeli zajedničke odluke.
Aktualni sat je započeo fra Filip Pušić s poticajnim nagovorom o franjevačkoj duhovnosti koja se sastoji od nasljedovanja Evanđelja. Rekao je kako nije bitno ako pripadamo Frami, već da mi to jesmo. Osim toga, rekao je da nas treba izjedati revnost i za Framu i za Dom Božji te da se moramo boriti za svoju duhovnost.
Skrenuo je pažnju kako trebamo biti “kristocentrični” te nam je rekao kako je sveti Franjo puno molio, postio i mrtvio se sam sebi, a pred kraj govora nam je postavio pitanje za razmišljanje “Koja je moja razina duhovnosti?” te nam je rekao kako se nešto može početi mijenjati samo ako se i mi sami počnemo mijenjati. Podsjetio nas je da moramo moliti za svoje duhovne asistente jer molitva čini čuda.
U daljnjem radu smo se dotaknuli još nekih tema. Objavljena je ruta ovogodišnjeg Hoda. Kreće se iz Čakovca, a završava u Krapini. Također će se održati Nacionalna duhovna obnova u Ogulinu, od 17 do 19. svibnja. Isto tako, skupština je izglasala prijedlog da primljenici smiju ići na Hod, naravno, ako mjesno vijeće uvidi da su spremni. A ono što je vrlo bitno je da bismo trebali poznavati svoju braću i sestre jer bratstvo se ljubi, a zajednici pripadaš.
Istaknuli smo i važnost bratske opomene u ljubavi te da je se ne trebamo bojati, već je pokušati ponizno iz ljubavi uputiti. Ono što je najvažnije od svega jest da u svemu što radimo, moramo imati temelje u Kristu, osobito mi framaši jer nasljedujemo Isusa Krista po uzoru na svetog Franju. Sve moramo raditi u ljubavi te se u njoj usavršavati, trebamo biti ponizni i mnogo moliti jer ćemo tako biti na pravom putu.
Sama pripadnost Frami ne znači puno jer lako je pripadati negdje na papiru, ali ono što je puno bitnije je živjeti to. Živjeti tako da se svaki dan odlučimo na svetost. Jer nije to odluka koju smo donijeli potpisom na papir, već odluka koju moramo donositi svako jutro i svaki se dan za nju boriti sa samim sobom i svijetom oko nas. “Izjeda li te vjernost koju si obećao Bogu na obećanjima”, pitao nas je fra Franjo Vuk. Vjerujem da je svatko u sebi pokušao odgovoriti, čak i ako je odgovor bio “ne”, vjerujem da nas je sve to potaknulo da preispitamo naš život i svoja obećanja.
Jer ako nas ne izjeda ono što smo obećali Bogu i ako nas ne tjera naša savjest da se svakim danom odlučimo biti što svetiji mislim da smo onda svi zajedno u velikom problemu. Ono što bismo kao mladi ljudi u ovom svijetu trebali jest biti promjena i primjer. A ne povoditi se za prolaznostima ovoga svijeta. Na skupštini smo pokušavali pronaći načine kako poboljšati naše područno, a i samim time naša mjesna bratstva. No fra Franjo Vuk i fra Filip Pušić natjerali su da se zapitamo gdje smo mi sami, a ne samo gdje su naša bratstva i imaju li ona problema ili ne.
Upravo mi činimo ta bratstva i upravo ih mi i predstavljamo. Ako mi sami svaki dan ne odlučimo biti svetiji, neće ni naša bratstva biti takva. Jer svatko mora krenuti sam od sebe i svakim danom upoznavati Evanđelje kako bismo znali kako biti svetiji te upoznavati svetoga Franju jer njegov primjer smo odlučili slijediti. Ako želimo da naša bratstva rastu, slijedimo primjer svetoga Franje, uronimo u post i molitvu, imajmo strpljenja i ljubavi za braću jer, mijenjajući sebe, promijenit ćemo bratstvo.
Susret smo završili s Gospodinom na svetoj misi na kojoj su nam se priključili naši članovi Franjevačkog svjetovnog reda koji su se okupili na kapitulu. Nakon mise je uslijedio ručak i prilika za druženje i povezivanje u našoj franjevačkoj obitelji.
Željeli bismo zahvaliti svima koji su organizirali ovu skupštinu, svima koji su molili da sve bude dobro kao i Frami Zagreb – Leopold Bogdan Mandić i njezinim framašima na svakoj pomoći i gostoprimstvu. Zahvaljujući zajedničkom trudu omogućili ste da ova skupština bude mirna i plodonosna.
Ivana Dujmović i Iva Škarica, Frama Zagreb – Siget