I reče Bog: “Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Reče i mnogi ne razumješe da time započinje riječ na “Lj”.
Srce je duh, duh je dah, a dah je život. Onaj tko je to pronašao, milošću Božjom, taj može pronaći dušu sličnu sebi među mnogima. Točnije, koju izabere kao dušu svoje duše. Tek svojom dušom može prepoznati tu osobu. Čak i ona klišej-rečenica “Ostavljaš me bez daha” ima smisla jer tad to znači da dah ostavljaš onomu komu si dao srce, čime on ostaje u tebi.
Antropološki, čovjek je sastavljen od duha, duše i tijela, očiglednog trojstva, što nikako ne može biti slučajnost. Nije slučajnost ni trojstvo ljubavi – eros, agape i philia – koje dovodi do stroge ili obiteljske, one su kojoj su okrunjene.
Fizička privlačnost ili eros, prijateljstvo ili identična karakterna srodnost i ponajviše agape, kao gozba ljubavi kojom se zaokružuje trojstvo, dobronamjerna i nesebična. Ili, kao što je jedan svećenik objasnio – duhovna intimna intuicija koja osvještava: ovo je čovjek mojega života, za njega ću predati život u zdravlju i bolesti, kad je dobar i zao prema meni.
Ljubiti onda kad je lako, ali još više kad je teško i ljubav iščezava. To zahtijeva brak. I žena i muškarac imaju poziv biti tu za bračnog partnera i osjećati za njega.
To se daje i dobiva sakramentom ženidbe, čime se postavlja pitanje zašto mnogi mladi danas ne ulaze u brak i zašto toliki brakovi završavaju rastavom. Pravo je pitanje zašto nisu pronašli sebe – svoje srce kako bi imali što dati i kako bi spoznali što je to ona riječ na “lj” i tako pronašli onaj stih života – ona njega, a on nju. Brak ne opstaje bez međusobne tjelesne privlačnosti, prijateljstva zbog karakterne srodnosti koje dolazi po duhu, ali nadasve bez čistog i nesebičnog agapea kao temelja za prethodne dvije, a izvire iz duše.
Potrebno je izgraditi se dovoljno kako bi se pronašla druga osoba, no tjelesnost bez duhovne duše govori o slijepcu bez vodiča, pukom razumnošću bez intuicije – dokad? Kako misliš pronaći nešto toliko vrijedno kad nisi pronašao Stvoritelja jer, shvatio ti to ili ne, Bog jest Ljubav. U središtu čovjeka je srce koje ima potrebu stvarati, oplemeniti postojanje i pronaći smisao.
Nitko ne govori kako je izreći “uzimam” prije svega odluka, a odluka je češće ljubav nego bilo koji osjećaj. “Tek kad prestanu osjećaji, počinje ljubav”. Ili, bolje rečeno, tek kad prestane zaljubljenost, započinje ljubav, svjesnom odlukom.
Istinska ljubav mora biti vjernost. Biti vjeran znači ljubiti drugoga kad ne možeš ljubiti ili ti ostaju suzna patnja, kišni vapaji i ne znaš kako pobijediti bol, ali unatoč tome ljubiš. Nema tih riječi ili stihova koji mogu izreći koliko trojstvo ljubavi može postojati kad se susretne onaj Netko. O tome, uostalom, govori Pjesma nad pjesmama, čija je kompleksnost objašnjena i tumačena stoljećima. I ovo treće tisućljeće postojanja govori o aspektima i slojevima na koje može biti tumačena, ali nikad do kraja. Nije začuđujuće što Knjiga nad knjigama sadrži Pjesmu nad pjesmama.
Jedini prigodan način ikakva govora o ljubavi jest završnim Hvalospjevom:
“Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje i djelomično prorokovanje, a kad dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično”.
Sve započinje rušenjem lažnih predodžbi i izabiranjem Ljubavi, a to je nadasve odluka ispunjavati Zakon u srcu jer tek tad se može pronaći raj na zemlji i upoznaje se tko je Gospodin. Ne zaboravimo: “Kraljevstvo je Božje među vama!”. Kao što je sveti Augustin u jednoj molitvi izrekao: “Ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom”.
Ljubav je život, a to čine ona i on. Ona je za njega, on je za nju i oni su jedno tijelo pripravno za sjedinjenje kao odraz božanskog i predokus vječnosti.
Dora Kujek, Frama Osijek-Tvrđa