Ciciban – dječji čaj od komorača

Iako naslov više upućuje na neki novi recept iz obiteljske kuhinje, zapravo je riječ o još jednoj kolumni “Sličice u džepu”. Kad odlazim u neki trgovački centar gdje se kupuje hrana, onda redovito dok moji kupuju i vuku kolica, ja šetam od police do police i promatram neke neobične artikle. Obično su to sokovi, keksi, grickalice ili pak čajevi. Ranije sam uočio jedan čaj (ne reklamiram niti jedno poduzeće) na kojemu su nacrtane neke životinjice i na kojem piše “Ciciban”. Prošlo je već neko vrijeme, vratili smo se u market i opet na njega naiđem, a mama malo dalje vikne: “Filipe, odaberi čaj!”. Mislim si: “Yes, bit će to Ciciban!”. I bilo je tako.

Jesi li ikada osjetio/la grčeve u trbuhu? Primjerice kada sretneš neku dragu (ili češće manje dragu osobu), kada nekoga nešto trebaš pitati ili jednostavno reći i izložiti? Ili pak kada te uhvati neka jaka trema pred ispit, nastup, odluku ili kad si bolestan? Da, mislim da si zasigurno barem jednom osjetio neki grč (u narodu bi rekli “grop u želucu”). Prvenstveno, to je sasvim prirodno. Ti naši grčevi katkad su vrlo dobar znak, alarm, budilica da malo zastanem i priupitam se: “Zašto? Idem li dobrim putem? Što me to žulja?”.

Ti naši grčevi ponekad su blagi, a ponekad paralizirajući kao i strahovi. Primjerice, ponekad je preda mnom nešto novo, nešto dobro što poziva da se kao pojedinac uključim, ali unatoč toj spoznaji (da je to nešto dobro) osjetim neki grč. Istina, ponekad je on na razini intuicije, a ponekad na razini straha. Kako to prepoznati? Važno je samo imati to u vidu i slušati svoje srce. Možda smo nešto osjetili s razlogom i s dozom predostrožnosti, a možda iz slabosti i treme. Pritom ne smijem zaboraviti jednu misao (koju je nedavno izjavila jedna časna sestra): “Osjećaji su dobri sluge, a loši gospodari! Dakle, trebaju nam služiti, ali nama ne ovladati. Grčevi su ti naši osjećaji. Kad bi bili naši gospodari, bili bismo paralizirani i zamrznuti već kao bebe”. Bebe?!

Vrijeme je da dođem do glavnih vodilja kad su u pitanju grčevi pa i životne lekcije općenito. To su djeca, male bebe. Bebice često osjećaju grčeve u svojem tijelu. Zamisli kolika je to bol koju osjeća to malo dijete; ti grčevi na bebino malo, slabašno, osjetljivo tijelo! I onda plaču, deru se, vrište… Pa vrište jer ih boli! I onda dođu mama, tata, bake i djedovi te skuhaju bebi čaj od komorača na kojem piše “protiv grčeva”. I dijete postupno ima manje grčeva jer ljekovita svojstva tih prirodnih mirodija mogu ublažiti grčeve male bebe. Jedan obični čaj! Obični čaj za tolike boli djeteta! Kakav bi onda nama čaj trebao za naše grčeve?

Ali zaustavimo se trenutak na tom čaju od komorača. Jasno je da ovdje nije fokus na prirodnoj medicini, već na činjenici da je katkad dovoljno malo da ublaži ono što nas opterećuje i grči. Jasno je da nećemo piti čajeve kako bismo lebdjeli nad našim problemima, ali svatko od nas ima svoj ciciban. Svatko od nas ima nekoga ili nešto za ublažavanje tih grčeva. Nedavno smo na jednom obiteljskom druženju pričali o djetinjstvu. Došli smo do zaključka kako sam zapravo u nekim situacijama bio jako čudna beba. Prolazio sam kroz svakakve strahove, imao svakakve ideje, pitanja… Sve su to bili grčevi za mene. Glava me boljela od zubobolje toliko da sam jaukao i lupao glavom o zid. Mama bi došla i rekla: “Pojedi ovo, ovo ti je lijek, bit će ti odmah bolje!” Dala bi mi bombone “Pez”. Ja bih pojeo, progutao. Mama bi me pitala: “Je l’ bolje?”. Ja bih rekao: “Ništa me više ne boli!”. Poprilično čudno i poprilično smiješno. Ali za mene paralizirajući grč! Zanimljivo je kako se Bog brine za nas. Čak i tad, kad pomislim da će me neki problemi pojesti, ja ih preporučim Bogu – najboljem čaju od komorača!

Kako se boriti protiv grčeva? Nema jedinstvenog rješenja. Mi se nekad previše vrtimo oko sebe i svojih grčeva i ne vidimo more blagodati kojih imamo u sebi i oko sebe. Možda, za početak, preusmjeri pažnju! Imaš toliko prilike za slobodne aktivnosti: kino, dobra knjiga, kreativni poslovi, kopanje vrta, pisanje… Imaš obitelj, imaš prijatelje, braću i sestre. Nađi svoj ciciban! Podijeli svoje grčeve i mučnine. Šetajući i razmišljajući o svojim grčevima i pitanjima neka ti pogled ponovno skrene dijete u kolicima. Zapitaj se o njegovim grčevima! Tada dopusti sebi šalicu čaja! Šalicu jednog dobrog, finog cicibana!

Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. (Rim 5, 3b-5b)