Na treću uskrsnu nedjelju, 4.svibnja 2014. godine, četrdeset dvoje mladih se odvažilo i ove godine reklo svoje „Evo me“ Gospodinu u bratstvu Franjevačke mladeži. Samim obećanjima prethodila je duhovna obnova koju smo imali na Žumberačkom gorju na našoj „La Verni“ od 1. -3. svibnja 2014. godine. Tema duhovne obnove je bila „Pozvani na život u bratstvu“. Kroz euharistijska slavlja, molitvu, bratsko zajedništvo, druženje, pjesmu, pustinju/osamu, nagovore i igru razmišljali smo o (su)životu u bratstvu, sv.Franji, riječi Božjoj te o poruci pape Franje upućene nama mladima za XXIX. svjetski dan mladih.
Razmišljajući o danim tekstovima ne mogu ne spomenuti da od nas nitko nije došao slučajno na Framu, svi smo pozvani i vođeni Duhom Svetim te naše bratstvo možemo usporediti s velikim mozaikom. Čine ga pojedinci koji su kao kamenčići koje čine mozaik. Neki su dragocjeni, neki su posve jednostavni, neki su vrijedni, neki su grubi i hrapavi, a neki su fini i glatki. Ako svaki kamenčić uzmemo zasebno, ne možemo s njime napraviti nešto veliko. No ako se ti kamenčići slože u jedan mozaik, koji predstavlja lice Kristovo, onda postaje jasno kako je važan svaki pojedinac. To je zajednica/bratstvo: skupina mladih ljudi koji zajedno čine Boga vidljivim u ovome svijetu. Baš onako kako je to činio sv.Franjo koji je bio jednostavan, a ujedno i velik jer je bio otvoren Bogu.
Kad je duh osnažen onda je još preostalo da pred Bogom, roditeljima, prijateljima, rođacima na euharistijskom slavlju damo Bogu svoj „Evo me“. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je naš duhovni asistent fra Milan Krišto uz koncelebraciju gvardijana samostana fra Zdravka Lazića i fra Sandra Tomaševića, duhovnog asistenta Frame Zagreb – Siget.
Fra Milan je u svojoj propovijedi istaknuo kako nas iskustvo vjere mijenja i nakon toga ne možemo biti isti. Iako Isus više nije bio sa svojim učenicima, jednako je bio prisutan u njihovim životima. I kada dođe poteškoća, kada hoćemo dignuti ruke od svega tada nam je Isus najviše potreban kako bi živjeli svoje krštenje. Posebno je naglasio zahvalu roditeljima što su imali povjerenja u nas kada smo odlazili na tjedne susrete.
Nakon euharistijskog slavlja trebalo je okrijepiti i brata magarca. Mame, bake i tete u menzama su napravili zaista ukusne kolače :). U ugodnim razgovorima, druženju, kvizu protekla su i ova obećanja. Uistinu je bilo lijepo vidjeti svu braću i sestre iz drugih bratstava koji su nas došli podržati i veseliti se zajedno s nama.
Volim taj dan u godini kad si podsvjestim tko sam – kršćanka (izraz kojim je sv.Franjo oslovljavao sv. Klaru) i da je još 365 dana ispred mene kad trebam živjeti ono što sam obećala 🙂
Antonija Meštrović, Frama Zagreb – Kaptol