Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama! Ovako evanđelist Matej opisuje Isusov ulazak u Jeruzalem, događaj svima nam poznat kao Cvjetnica. Cvjetnica označava početak Velikog tjedna. Običaj je taj dan na misu nositi maslinove grančice koje se kasnije ponesu kućama, a nekada su se cvijećem kitili i bunari (posebno u krajevima koje je znala zahvatiti suša).
Sam Isusov ulazak u Jeruzalem opisuju sva četiri evanđelista (Marko 11,1-11 ;Matej 21,1-11 ;Luka 19,28-44 ;i Ivan 12:12-19). Sva četvorica su opisala oduševljenje ljudi dolaskom Mesije i kasnije zgražanje nad njihovom izdajom. Ta ista svjetina koja sada kliče „Hosana Sinu Davidovu!“ sa nevjerojatnim žarom, za samo pet dana vikat će „Raspni ga! Raspni!“. Kako licemjerno od njih. Mi to sigurno nikad ne bismo učinili. Da smo mi živjeli u „ono vrijeme“ zasigurno bi poduzeli nešto. Ne bismo samo šutjeli, a kamoli vikali da ga raspnu. Mogli bi na nas ljude gledati kao na kameleone, imamo potrebu stopiti se s okolinom, uklopiti se. Nema među nama osobe koja nije propustila učiniti nešto dobro u svom životu samo zato jer joj je kroz glavu prolazilo pitanje: „Ali što će drugi misliti o meni?“, iz straha da neće obaviti svoju „kameleonsku dužnost“ stapanja s okolinom. Imamo potrebu biti voljeni i prihvaćeni, ali na krivom mjestu to tražimo. Franjo tko ti može dati više sluga ili gospodar? Ne shavaćamo da nas nijedna osoba nikada ne će moći prihvatiti i voljeti na način na koji to čini Bog. Koga pokušavamo impresionirati? S čime se pokušavamo „stopiti“?
Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu. Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest. ( 1Kor 1, 27–28) Nemojte propuštati činiti dobra djela. Svakim svojim propustom i vi se stapate sa svijetinom vičući: „Raspni ga!“ Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući samo sebe. (Jak 1, 21-22)
Marta Klemenčić, Frama Varaždin