U petak, 22. ožujka, prikladno vrijeme prije Velikog tjedna, članovi Frame Đakovo uputili su se na hodočašće u Rim i Asiz!
Nakon dugoga puta smjestili smo se u Rimu, u subotu ujutro, u kući sestara Svetog Križa, a nakon toga krenuli u obilazak grada. Vidjeli smo mnoge crkvene i povijesne spomenike, od Koloseuma i ruševina carskih foruma, preko Palatina i Romanuma pa sve do Pantheona i Trga di Trevi na kojem se nalazi znamenita fontana. Imali smo pauzu koju smo proveli na Piazzi Spagna privlačeći pozornost brojnih turista na različite načine, a zatim i Villi Borghese gdje smo odmarali u predivnom prirodnom okruženju parkova i jezera.
Na Cvjetnicu smo ustali vrlo rano kako bismo što prije stigli do Vatikana, a tamo prisustvovali misi koju je predvodio papa Franjo. Nakon predivne mise, koju su obilježile njegove mudre rečenice, krenuo je u ophodnju trga papamobilom, a mi smo mu se približili što smo više mogli, mašući zastavama i kličući. Poslijepodne smo proveli u obilasku bazilike sv. Petra, obišli smo grobove papa, vidjeli Michelangelovu Pietu te se popeli na sam vrh kupole bazilike. Nakon početnog straha, uživali smo u veličanstvenom pogledu na vječni grad. Obišli smo i Piazzu Navonu i Campo de’ Fiori, a zatim se uputili kući gdje smo bili smješteni.
Treći smo dan razgledavali baziliku sv. Pavla te posjetili mnoga mjesta značajna za njegov život – najviše smo se zadržali u opatijskom kompleksu Tre Fontane gdje smo imali molitvu s lokalnim trapistima. Nakon toga uputili smo se u razgledavanje katakombi koje je predvodio don Mate, hrvatski salezijanac koji svoju službu održava upravo tamo. Vidjeli smo i crkvu Ivana Lateranskog, nakon čega smo se vratili smještaju.
U utorak smo opet imali razgledavanje mnogih znamenitosti, uključujući otok na rijeci Tiber, crkvu sv. Cecilije i univerzitet sv. Anselma Canterburryjskog. Poslijepodne smo imali slobodno, ali framašima koji su imali želju dana je prilika da vide kompleks Vatikanskih muzeja koji uključuje i znamenitu Sikstinsku kapelu. U njoj je fotografiranje zabranjeno, ali slike nisu bile potrebne kako bi članovi koji su je posjetili ostali bez daha gledajući neke od najljepših fresaka u povijesti umjetnosti. Kad smo se svi našli na Trgu sv. Petra, prije odlaska u kuću, otplesali smo naš znameniti framaški ples. U kući smo se spakirali, zahvalili sestrama što su nam pružile dom dok smo bili u Rimu, a zatim otišli spavati jer smo idući dan trebali rano ustati kako bismo što više toga vidjeli u Asizu, jednom od najznačajnijih gradova svih framaša!
U Asizu smo proveli cijelu srijedu, a vidjeli smo crkvu sv. Damjana, crkvu sv. Rufina, crkvu sv. Klare, ostatke Franjine kuće te baziliku sv. Franje, gdje smo ostali i na misi. Nakon toga, lokalni nas je svećenik proveo samostanom.
Šećer na kraju putovanja – Porcijunkula i potpuni oprost. Svi koji su bili na Franjevačkom hodu znaju da je to nešto neopisivo i da bi svaki pokušaj opisivanja nečeg toliko posebnog završio neslavno. Ostaju nam samo dojmovi i nekakva neopisiva sreća koja će nas držati još dugo.
Za veliku i naglašenu duhovnost našeg puta pobrinule su se, osim Asiza, svakodnevne jutarnje i večernje molitve, duh zajedništva koji nas sve povezuje te posebno ozračje svih mjesta koja smo posjetili. Vidjeli smo neke od najvećih spomenika kulture, umjetnosti i povijesti, a uz to se obogatili duhovno i došli do brojnih uspomena koje će jedan dio nas uvijek održavati radosnima. Kako je i sam papa rekao – radost, križ i mladost! Srećom, križ nas je na ovom putovanju zaobišao, a za to najviše treba zahvaliti (osim dragom Bogu) našoj duhovnoj asistentici, sestri Gabrijeli Damjanović koja ovaj put planira jako dugo i koja se brinula cijelo vrijeme da nam apsolutno ništa ne nedostaje. Također, moramo se zahvaliti i sestrama Marti Kovačević i Luci Dabić te njenoj prijateljici, Oliveri Tomas, koji su, kao predstavnici starijih framaša, pazili na nas te pomagali oko svega što je bilo potrebno.
Za veliku i naglašenu duhovnost našega puta pobrinuo se, osim Asiza, svakodnevne jutarnje i večernje molitve, duh zajedništva koji nas sve povezuje te posebno ozračje svih mjesta koja smo posjetili. Vidjeli smo neke od najvećih spomenika kulture, umjetnosti i povijesti, a uz to se obogatili duhovno i došli do brojnih uspomena koje će jedan dio nas uvijek održavati radosnima. Kako je i sam papa rekao – radost, križ i mladost! Srećom, križ nas je na ovom putovanju zaobišao, a za to najviše treba zahvaliti (osim dragom Bogu) našoj duhovnoj asistentici, sestri Gabrijeli Damjanović, koja ovaj put planira jako dugo i koja se brinula cijelo vrijeme da nam apsolutno ništa ne nedostaje. Također, moramo se zahvaliti i sestrama Marti Kovačević i Luci Dabić te njezinoj prijateljici, Oliveri Tomas, koje su kao predstavnice starijih framaša pazile na nas te pomagale oko svega što je bilo potrebno.
Još je jedno predivno iskustvo iza nas, još pet predivno provedenih dana u nezamjenjivosti našega bratstva, još obilje stvari za pamćenje i još veća količina ljubavi prema našem Ocu i članovima bratstva.
“Vijek budi slavljen, o naš gospod Bože,
koji si svemir stvorio cijeli,
Vijek budi slavljen, o naš gospod Bože,
jer svi smo mi tvoja stvorenja.”
Mislav Živković, Frama Đakovo
a joooj 😀