Koja ljepota će spasiti svijet?

Jesmo li za vrijeme godišnjih odmora poslali mozak na pašu? U ove vruće ljetne dane muče li ikoga pitanja: Tko sam? Odakle dolazim? Kamo idem?

Vrućine su nepodnošljive. Bura koja negdje pomalo i zapuše ne donosi baš neko osvježenje. Ni bura kao da više nije bura. Svi smo u potrazi za hladom, želeći imati dovoljno tekućine pri ruci i izbjegavanju bilo kakvog napornog oblika rada. Oni koji imaju sreću (ali i novaca) kupaju se u moru uživajući u raznim morskim radostima. Kroz cijelu godinu, a posebno ove ljetne mjesece ono što mnoge zaokuplja je vidjeti i biti viđen. Biti zapaženo lijep. Za to se ne žali niti novaca, niti vremena. Po svaku se cijenu trudi biti na IN mjestima. Jedno takvo mjesto u medijima neprekidno servirano je plaža Zrće na otoku Pagu. Pošto sam paškinja smeta me da se tako lijep otok ponajviše prepoznaje po toj plaži i onome što se događa tamo. Plaža je zapravo lijepa, jedna od najljepših na otoku. Ali sadržaj koji se kroz ljetne mjesece tamo nalazi zatamnjuje svu tu prirodnu ljepotu.

Ove dane nešto me posebno zadivljuje. Što je to što čovjek zapravo traži? Što je to što mi, svatko od nas, traži u svom životu? Dok promatram ljude čini mi se kako velika većina traži ono što je materijalno: dobro za pojesti, popiti i zabaviti se. Dok slušam goste – turiste (za koje kažu da ih ima kao nikada do sada) ono što oni neprestano naglašavaju (i teže što više otkriti) je ljepota naše zemlje i gostoljubivost naših ljudi. A mi kao da to ne primjećujemo. Pitam se: čovječe čemu se zapravo diviš? Što zaokuplja tvoje oči? Koja je to ljepota koja te privlači?

Sve što je lijepo privlači nas. A zapravo ljepota je jedno od onih stvari koje nas same nadilazi. Gdje je izvor ljepote? Što je njeno mjerilo? Spoznajemo li ljepotu umom ili srcem? Sve što je stvoreno djelo je čudesne Stvoriteljeve ruke. Tako i ljepota nastaje iz Stvoriteljeve ruke i ne možemo je otkriti u potpunosti bez uma. Ali kada je jednom otkrijemo, tada je srcem prihvatimo i ona postaje hrana našem bivstvovanju – postojanju. Ljepota zapravo daje odgovore dubokom smislu našega postojanja. Stoga otkrivati ljepotu ujedno znači pronalaziti životni smisao.

Dostojevski je u svom romanu Idiot, preko bezvjerca Hipolita, postavio pitanje princu Miškinu: »Je li istina da ste vi jedanput rekli da će ljepota spasiti svijet? Gospodo – uzviknuo je snažno – princ potvrđuje da će svijet biti spašen ljepotom … Koja će ljepota spasiti svijet?«. Princ nije odgovorio na pitanje.

Ljepota koju je potrebno tražiti nije zavodljiva ljepota (mladih na Zrću). Takva ljepota odvlači od pravoga cilja kojemu teži naše nemirno srce. O Ljepoti koju svatko od nas treba tražiti progovara sv. Augustin za koju kaže da je to»drevna i uvijek nova ljepota«. O njoj progovara kao o predmetu svojeg obraćenja pročišćene ljubavi. To je ljepota o kojoj pjeva i naš sveti Franjo u Hvalospjevu uzvišenom Bogu, kada zazivajući Vječnoga pjeva: »Ti si ljepota!«.

Ljepota o kojoj je riječ nije samo neko jednostavno i izvanjsko svojstvo. Zapravo je riječ o obilježju bića. Sve samim tim što postoji je dobro i lijepo. Istinska ljepota u iskrenom srcu pobuđuje privlačnost, ugodno iznenađenje, oduševljenje, radost, predanje, ljubav. »Koja će ljepota spasiti svijet?« Nije dovoljno da neprestano otkrivamo i osuđujemo ružne stvari u svijetu. A ovo naše vrijeme je prepuno ružnih stvari. Ovo naše vrijeme, vrijeme je poljuljanih vrijednosti. Nije dovoljno samo govoriti o pravdi, odgovornosti, dobroti, istini, osobnim ali i zajedničkim dužnostima.

»Koja će ljepota spasiti svijet?« Kardinal Martini odgovara: »Ljepota koja može spasiti svijet je ljubav koja je sposobna dijeliti patnju bližnjega.«

Isusov pogled na svijet bio je blag. Isusov pogled je uvijek ukazivao na neistinu, ali s ljubavlju. On je ljubav. Isusov je pogled na svijet otkrivao ljepotu. On je zapravo ljepota.

Papa Benedikt XVI. uči kako je vjera u Isusa Krista put kojim se dolazi do spasenja. Samo Krist može zaista ispuniti ljudsko srce smislom i samo se u njemu čovjek može smiriti. To iskustvo morali bi osjetiti i drugi jer, kaže Papa, svaki bi ga vjernik trebao prenositi kao Kristovu poruku ostalim ljudima.

Nastojmo govoriti srcem punim suosjećajne ljubavi. Vježbajmo se u ljubavi koja daruje s radošću i budi oduševljenje. Potrudimo se pronaći Ljepotu. Nastojmo zračiti ljepotu onoga što je istinito i pravedno u životu jer samo takva ljubav je kadra obuzeti srce i usmjeriti ga k Bogu. Nemojmo posustati na putu traženja i divljenja. Nemojmo živjeti od danas do sutra i odbacimo razne ˝šarene dude˝ varalice koje koristimo. Naš svijet bez Ljepote past će u besmisao i očaj. Budimo radosni svjedoci Ljepote.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)