Područna škola animatora i seminar za voditelje formacije Zadarsko- šibenskog područja

U samostanu školskih sestara franjevki Arbanasi u Zadru, od 28. do 30. listopada, održana je I. područna škola animatora i seminar za voditelje formacije Franjevačke mladeži Zadarsko-šibenskog područnog bratstva na kojem je sudjelovalo tridesetak framaša. Susret je započeo u petak poslijepodne svetom Misom, a nastavio se večerom i uvodnim pozdravom područnog voditelja formacije Marka Plavčića i predstavljanjem sudionika. Nakon večere i upoznavanja usljedila je uvodna tema: Animacija: TKO? ŠTO? ZAŠTO? koju su pripremile Ana Lucić i Lucija Kundid.

Nakon toga imali smo rad po grupama gdje smo se bolje upoznali, ali i gdje smo imali zanimljiv zadatak. Svatko je dobio svoju kuvertu na koju smo trebali napisati svoje ime i nešto nacrtati. Tu kuvertu zalijepili smo na oglasnu ploču i kada bi nas se netko dojmio ili kada bi se nekog sjetili uzeli bi papirić, nešto mu napisali i stavili u kuvertu. Divna je uspomena nakon susreta pročitati sve te poruke.

U subotu su nas čekala tri predavanja. Prvo predavanje pod nazivom “Framaški animatori” na kojem se govorilo tko je i kakav bi trebao biti animator te što uopće znači biti animator. Nakon predavanja imali smo rad po grupama u kojoj je jedna grupa trebala osmisliti letak kako pozvati mlade na Framu, druga grupa koja je odglumila kako ljudi dolaze u Framu i treća grupa koja je napravila pjesmu za Framu. Drugo i treće predavanje održavali su se paralelno. Dok je predavanje Antonija Šarina (područnog voditelja formacije Primorsko-istaroskog područnog bratstva) govorilo o službi voditelja formacije u mjesnom bratstvu, tema predavanja fra Ivana Lukača ( područnog duhovnog asistenta) bila je duhovna dimenzija animatora, na kojem se govorilo kako bi pravi animator trebao živjeti po evanđelju, biti radostan, slušati, te između ostalog da mu je glavna dio karizme – služenje. Osim predavanja i rada po grupama, u subotu smo u sklopu karitativnog rada otišli u zadarski strarački dom u kojem smo pjesmom, plesom i voćem razvelili usamljene stanare.

Subotnju večer priveli smo kraju prekrasnim klanjanjem na kojem smo dobili male svjećice sa svojim imenom, a nakon klanjanja tu svjećicu sa svojim imenom poklonili smo osobi koja nas se najviše dojmila na susretu. Poslije klanjanja imali smo zabavnu večer gdje je bilo pjesme, plesa i igre.
U nedjelju je bio zadnji dan našeg druženja koje smo dostojanstveno proslavili misnim slavljem u župnoj crkvi i završnim plenumom na kojem smo se svi složili da će nam ovaj susret posebno ostati u sjećanju zbog broja 3 (u ime svih sudionika pozdravljam baku Radojku iz staračkog doma, koja je najviše zaslužna zbog toga broja 3), ručkom te su voditelji formacije imali svoj završni sastanak. Nakon svega ostali smo malo na druženju te je uslijedio rastanak, kao i uvijek pomalo tužan i nostalgičan. Ali na kraju svojim kućama otišli smo sa smješkom na licu jer se uskoro vidimo, a i Isus nas voli, zar ne?

Valja napomeniti da smo jako zahvalni časnim sestrama koje su nas velikodušno primile i hranile tjekom ovog predivnog vikenda u svom novom samostanu te kako smo upravo mi prva grupa koja je boravila u tom samostanu. Također, hvala našem Područnom vijeću koje je sve ovo organiziralo i bez kojeg ovo ništa nebi bilo.

Katarina Grcić,Frama Drniš