Jesam li hrabar?

Već dosta dugo smišljam što napisati kao svoju prvu poruku na Framinom portalu. Razmišljam kako će odjeknuti i što će drugi misliti o tome. Kakve će biti reakcije framaša, a kakva duhovnih asistenata? Hoću li svojim razmišljanjem promijeniti cijeli svijet ili tek nekoga tko će za par godina surfajući internetom slučajno naići na ovu moju poruku?

Želio bih biti iskren i stvarno reći što mislim i osjećam, ali… Uvijek, neki ali. Stalno nalazim razloge da prebacim svoje razmišljanje na neki drugi dan. I pitam se imam li uopće hrabrosti napisati što stvarno mislim ili pišem ono što drugi žele? Jesam li dovoljno hrabar stati iza svoje riječi koju će svatko moći pročitati i komentirati?

Želim biti hrabar! Ali kako? Ima li netko odgovor za mene, osim tapšanja po ramenima. Jedan od darova Duha Svetoga kojeg na poseban način primamo na krizmi jest i dar jakosti. Da! Treba mi Božje jakosti da budem hrabar. Netko je zapisao kako je dar jakosti sposobnost „koju nam Duh Sveti daje da izdržimo iskušenja i ujedinimo ih s Kristovim trpljenjem. Duša koja se potpuno podlaže Duhu Svetomu, kroz dar jakosti, suočava se s nadnaravnim raspoloženjem koje je osposobljava da se uhvati u koštac s najtežim iskušenjima i da podnese najteže patnje iz ljubavi prema Bogu i na slavu Njegovog Imena.“ Bog najbolje zna što i kako trebam učiniti i reći. Možja Mudrost koja je stvorila cijeli svijet, mene i druge u njemu znat će mi pokazati što trebam činiti.

Osjećam da mnogima u mojoj okolini nedostaje upravo tog dara jakosti. Jer toliko se već dugo u Hrvatskoj govori o šutljivoj većini i glasnoj manjini. U ovu šutljivu većinu mnogi guraju i nas vjernike katolike i kršćane, a time onda i Framaše. Kao odgovor na to neki od nas kažu da ne možemo ništa promijeniti jer svijetom vladaju protivnici Crkve, a drugi kažu da se niti ne smijemo miješati jer se danas nalazimo u sekularnom, laičkom svijetu u kojem Crkva kao duhovna institucija nema pravo išta reći.

No, mene još uvijek nose dojmovi sa susreta s papom Benediktom XVI. na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića. Još uvijek se divim hrabrosti koju su pokazali Daniel i Mateja kada su pred cijelokupnom televizijskom javnošću iznijeli svoja svjedočanstva o životu u vjeri. Volio bih kad bi i mnogi drugi framaši imali smjelosti tako progovoriti u svojim društvima kod kuće i na moru. Bože, kad bi svi bili hrabri kao njih dvoje ili smjeli kao ono David kad je stao pred Golijata i rekao: „Ti ideš na me mačem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao“ ili kao starozavjetni sudac Gideon kada je od 32000 vojnika ostao sam na njih 300 i opet izvojevao pobjedu u Božje ime. Želio bih da i naša generacija framaša bude hrabra kao što su to bili naša braća, očevi i djedovi koji su bez dvoumljenja stali u obranu svojih domova i obitelji protiv agresora. Ja im se divim!

I sad se često napada moj dom, moj duhovni dom – Crkva. I sad se napada moja duhovna obitelj. A ja se pitam ima li hrabrosti stati pred masu i reći što mislim. A biskupi nam preko posljednje poruke odbora „Justitia et pax“ poručuju: „Katolici u Hrvatskoj se ne boje nikakve argumentirane javne rasprave ili kritike, ali nikako ne mogu prihvatiti da se prešutno prihvaća njihovo omalovažavanje bez reagiranja nadležnih institucija. Komisija poziva sve Hrvate i Hrvatice da hrabro u javnosti iznose svoje stavove o raznim temama, da ih znaju argumentirati i dobro uobličiti. Javna rasprava i izmjena argumenata s katoličkog stajališta apsolutno isključuje narušavanje dostojanstva čovjeka, napose svako nasilje koje nedvosmisleno osuđujemo.“

Čitajući ove riječi i slijedeći stope sv. Franje, koji je i sam jednom stradao pjevajući pohvale Gospodinu i govoreći pred drugima da je glasnik velikoga Kralja, molim te, Bože Oče, udijeli svim framašima dar Duha Svetoga, dar jakosti kojim je bio ispunjen i Isus Krist kojega nasljedujemo, kako bi hrabro svjedočili svoje životno opredjeljenje.

O, dođi Duše Sveti, Duše jakosti. Daj mi duhovnu jakost i ojačaj me u mojim slabostima da hrabro ustrajem u tvojoj službi , da se iz straha ili obzira prema ljudima nikada ne odijelim od svoga Stvoritelja. Amen.