Za – jedno

„Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama…“ riječi su kojima počinje svima dobro znana framaška himna. Koliko sam je puta samo pjevao dok me životni put vodio kroz Framu, često puta i onako mehanički, bez razmišljanja. Ali, svaki put kad sam ju pjevao s framašima, osjećao sam radost u srcu što me Bog pozvao u ovu zajednicu u kojoj mi je darovao braću i sestre.

Nakon dugo vremena opet sam putovao negdje s framašima, ovaj put u Imotski, i to prvi put da sam kao član FSR-a sudjelovao na cijelom nacionalnom susretu Frame. Dok sam gledao framaše kako se raduju zajedništvu, novim prijateljstvima, svakom dijelu programa kojeg su vrijedni domaćini pripremili, ponovno sam osjetio tu radost framaškog bratstva. Dobro sam se nasmijao kada sam shvatio da su neki sudionici ovog susreta tek rođeni kada sam 1997. na Trsatu sudjelovao na svom prvom nacionalnom susretu Frame. Istina, tada sam tek saznao što je Frama, ali kada sam „slučajno“ ušao u crkvu, pjesma a potom framaši u molitvi Oče naš povezani rukama, osvojili su moje srce i od tada u njemu najvažnije mjesto ima Bog koji se na poseban način očitovao jednostavnom, ali radosnom Franji iz Asiza.

Jednostavnost i radost. Dobitna kombinacija koju Frama u sebi sadrži i kojom već gotovo puna dva desetljeća osvaja srca mladih ljudi Lijepe naše. Prekrasno je u Imotskom bilo vidjeti nove mlade generacije framaša koji nastavljaju put frame u novom tisućljeću, zajedno u novim životnim iskušenjima koja su stavljena pred njih. Koliko god teško bilo živjeti framaške ideale, nema tog problema koji će mladog čovjeka odvojiti od njegovih sestara i braće u zajednici ukoliko zna da je Krist onaj koji ga je pozvao i zbog čega Frama ima smisla, te da mu je svaki član Frame dar od Boga kojeg mora samo upoznati, a potom će od njegovog bogatstva primiti sve ono što nigdje drugdje ne može dobiti, a još manje kupiti: ljubav prema Bogu i svakom čovjeku, radost i mir u srcu, snagu Duha koja sve pokreće.

Za-jedno. Riječ sve govori, dragi Framaši. Ukoliko smo tu okupljeni oko Krista koji je rekao da su Otac i Sin jedno, znat ćemo i kako koračati prema istom cilju, a to je izvor ovog savršenog jedinstva. Na tom putu nećemo biti sami, nego s drugim do sebe, u međusobnoj različitosti koja postaje naše bogatstvo, što ovaj svijet ne razumije. Želim vam od srca da se nikada ne odvojite od takvog zajedništva!

Siniša Pucić, FSR Rijeka – Trsat

7 Comments

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)