Pod geslom „Zajedno u Kristu“, od 13. do 15. svibnja održan je VIII. nacionalni susret Franjevačke mladeži u prekrasnom dalmatinskom gradu Imotskom. Bila su to, vjerujemo, nezaboravna tri dana za sve Framaše iz Lijepe naše, a i šire. Program su popunjavala euharistijska slavlja, predavanja, radovi po skupinama, radionice, druženja, no krenimo redom…
Prvi dan započinje ranim ustajanjem, zauzimanjem mjesta u busu, te kroz veselu atmosferu uz pjevanje i druženje s Framašima iz domaćeg područnog bratstva iščekivanjem dolaska u Imotski. Put nas je većim dijelom vodio kroz BiH, a nakon nešto više od osam sati putovanja došao je taj trenutak – ulazak u Imotski gdje krajolik ostavlja bez daha, a topla i ugodna atmosfera primjetna je na svakom koraku. Da je Gospodin pazio na sve potvrđuje i prekrasno vrijeme koje je poslužilo sva tri dana.
Uslijedili su pozdravni govori nacionalnog predsjednika Frame Ivana Bambira, imoćanskog gvardijana fra Zorana Kutleše, te predsjednice Splitsko-dubrovačkog područnog bratstva Ane Mikulić. Pjevala se i himna, a prije početka euharistijskog slavlja framaši su imali priliku za svetu ispovijed. U 19:00 h započinje sveta misa koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić gdje se na jednom mjestu okupilo čak 25 fratara. Nakon kratkog predstavljanja područnih bratstava došlo je vrijeme za odlazak u župe.
Posjetili smo Proložac Donji gdje smo svjedočili izuzetnoj ljubaznosti obitelji koja nas je ugostila i počastila (osim bogatom večerom) i tradicionalnim pićima. Sati su brzo prolazili i s vrlo pozitivnim dojmovima prvog dana, osmjesima na licima i radostima u dušama krenusmo na počinak.
Drugi dan započinje sličnim stazama prvog, rano ustajanje i ponovni dolazak u Imotski gdje se okupilo preko 1000 framaša kada smo započeli jutarnju molitvu. Neke događaje riječima je teško opisati, svakako tome ubrajamo i sve što događalo drugoga dana. Moliti Očenaš držeći se za ruke, a oko vas framaši iz raznih krajeva u razno obojenim majicama od kojih je svaka na svoj način jedinstvena i prekrasna, gdje smo uistinu svi bili zajedno u Kristu – osjećaj je to koji se ne zaboravlja.
Nastavilo se s predavanjima koje je bilo vrlo ugodno slušati i razmatrati, a onda rad po skupinama. Uz malo poteškoća nađoh svoju skupinu kada je uslijedilo vrijeme za upoznavanje osoba koje vrlo vjerojatno više nećemo vidjeti, međutim, nikad se ne zna – čudni su putovi Gospodnji. Ekipa je bila vesela i raspoložena, baš kao i ostatak framaša. Uz zanimljive teme i igre, vrijeme koje nam je bilo na raspolaganju prošlo je brzo poput školskog odmora.
Nakon svega toga vratili smo se u Proložac Donji okrijepiti se, odmoriti, skupiti snagu za nastavak, a prije polaska u sportsku dvoranu gdje se održavao večernji program nazočili smo euharistijskom slavlju u crkvi sv. Mihovila. Večernji je program započeo predstavljanjem Imotskoga, nastavljen nešto detaljnijim upoznavanjem područnih bratstava i predstavama, te završen u najboljem mogućem tonu – nastupom benda Tobija koji su nas duhovno ispunili i zabavili uz izvedbu najboljih duhovnih pjesama i veselu atmosferu.
Posljednji treći dan druženja framaša u Imotskom započinje onako kako i priliči – u sabranosti s jutarnjom molitvom. Uslijedio je plenum gdje su izneseni zaključci rada po skupinama i radionicama, te nakon toga svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Željko Tolić uz još jednu propovijed za pamćenje, te završni govori, zahvale, predaje poklona i oproštaj u radosnom tonu. Nakon ručka, prije polaska kući, našlo se vremena za obilazak Crvenog i Modrog jezera. Neki se još uvijek oporavljaju od silnog bacanja kamenčića. 🙂
Bila su to tri fantastična dana kojih ćemo se s radošću sjećati. Svakako treba pohvaliti izvrsnu organizaciju gdje je sve bilo na razini, zahvaliti svima na dolasku, te nastaviti živjeti u framaškom duhu. Još jednom svjedočili smo istinitost izreke „sve što je lijepo kratko traje“. S radosnim srcima, raširenih ruku i pjesmom na usnama pošli smo zajedno, kako tamo, tako i natrag svojim domovima.
Ivica Janjić, Frama Bošnjaci
Odličan tekst!! 🙂
Svaka čast Ivice…jako lijepo… 🙂
Hvala, hvala. 🙂