Što meni znači dolazak Svetog Oca u našu domovinu

Ostalo je još manje od dva mjeseca do najvećeg vjerskog događaja u Hrvata ove godine, do dolaska Svetog Oca u našu prekrasnu domovinu. Ovo je četvrti put da Sveti Otac posjećuje Hrvatsku. Nažalost, moram priznati da nisam bio ni na jednom od prethodna tri susreta sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II., ali eto hvala dragom Bogu dobio sam novu priliku za susret s njim.

Mislim da će to biti predivno iskustvo, ako ne i najljepše do sada. Drago mi je da je Sveti Otac pristao doći u Hrvatsku pogotovo sada kad nam je duhovna obnova potrebnija nego ikad, jer mislim da smo skrenuli s puta, zavodi nas materijalizam i ostale druge ludosti koje nas odvode od pravog puta, od Boga. Mislim da nam je svima potrebna duhovna obnova, a ima li bolje duhovne obnove od susreta i molitve sa Svetim Ocem? Prijašnje susrete sa Svetim Ocem gledao sam na televiziji, te sam preko televizije mogao osjetiti barem mali djelić te duhovnosti, jakosti i molitve Svetog Oca, ispunjenost duha i jako mi je žao što tada nisam bio na tim susretima jer tek sada shvaćam što sam propustio. Jedva čekam taj susret da osjetim taj mir, radost, sreću, uzdignutost duha, skakanje srca i trnce koji prolaze cijelim tijelom jer sam dio toga, jer radim nešto dobro, kako za sebe i svoju domovinu, tako i za cijeli svijet. Zamislite samo scenu gdje je sve puno ljudi koji su došli samo zbog jednog razloga, a to je molitva našem Gospodinu zajedno sa Svetim Ocem. Samo zamišljanje toga me ispunjava nekom neopisivom radošću. Ovakve se scene san svakog framaša pa tako i moj san. Nadam se da će nas ovaj susret ispuniti, da će nam dati barem mali djelić onoga za čime čeznemo, da će nas prosvijetliti i otvoriti nam oči da se probudimo i da se vratimo na pravi put. Isto tako, nadam se da će sve proći u najboljem redu. Ma zapravo ne nadam se, nego sam siguran da će sve biti super.

Hvala ti Oče što ćeš pohoditi našu zemlju, što ćeš nam vratiti nadu, dati nam unutarnju snagu, vratiti nam ponos, a ponajviše zato što ćeš nam otvoriti oči da shvatimo da bez Boga ne možemo i da je on naš Put, Istina i Život.

Alen Čirjak, Frama Zadar – Sv. Ivan Krstitelj

16 Comments

  1. Interesantno kako govoriš o tome kako smo materijalni, a iznad teksta se nalazi slika koju 50% prekrivaju zlatni predmeti. Slažem se da treba učiniti nešto dobro za svijet, ali nisam siguran kako to činiš u susretu s papom? Ja mislim da bi papa više dobra učinioda izbaci svećenike pedofile iz crkve i prijavi ih policiji (umjesto da traži najveću tajnost u vezi s tim.)…

    1. Što reći na ovo tvoje, a da te ne potaknem da još više pljuješ po crkvi, istina je da su se neki redovi udaljili od skromnosti koju su htjeli na početku, ali kad bi ušao u njihove sobe iznenadio bi se. Lako je govoriti o drugima i upirati prstom, ali svatko se od nas mora upitati :” Što ja radim dobro za svijet?” Crkva radi puno, ali ne trubi o tome na sav glas, a ljudi vjeruju na žalost u samo ono što vide.
      Naravno da ljudi gledaju samo loše stvari kad nas mediji lošim stvarima samo i hrane, ali nemoj gledati sve crno tako, pozivam te da samo pokušaš gledati ono dobro u drugima barem na par dana, bolje ćeš se osjećati :). Ovo sa pedofilima je nažalost istina da ih ima, i svaki bi od njih trebao osobno priznati da je pogriješio i odslužiti kaznu, ali vjeruj mi da je i to prenapuhano, ispada da je svaki drugi svećenik pedofil, da baš… Bog te blagoslovio prijatelju 😉

  2. Pedofila je najmanje u Crkvi… Više ih je u obiteljima i radnim mjestima. Svjestan sam ja svih gluposti iz medija. Oni su velik dio problema. Mene jedino u toj priči muči to što je uputa s vrha crkve da se takve stvari zataškavaju. Izuzetno cijenim franjevce. Vjerujem da oni istinski žele samo dobro ovome svijetu i žive što sličnije sv. Franji. Upravo me zato i čudi da mogu biti dio Crkve. Da, svjestan sam i koliko dobra Crkva čini, ali mislim da je vrh Crkve problematičan. Sjetite se samo vatikanske banke.
    Ja se dobro osjećam. Osjećao bih se bolje da gledam samo dobro, ali ne želim. Zašto da se zavaravam da živim u idealnom svijetu ako to nije stvarnost? To bi bilo sebično. Svaki put kad pogledam kakvu je novu nebulozu napisao urednik Glasa koncila, sve mi je jasnije da je službeno ponašanje crkve krivo. Ne radi se tu o ljudima pojedincima…Od malena sam išao u Crkvu, na hodočašća itd. Osjećao sam se pravim vjernikom, jer sve spomenuto je bila moja želja. Ali kad sam shvatio da naša crkva poziva na nacionalizam, umjesto na oproštenje, suživot, pomirenje… To su političke odluke, koje na žalost nisu utemeljene na vjeri.

    1. Razumijem što hoćeš reći, ne bih znao iskreno, ali On sve vidi i sve zna, svatko će odgovarati za svoja djela, na nama je da se molimo za sve svećenike kako bi oni sve te napasti pobijedili. Probaj onda ići na misu negdje gdje smatraš da je u redu, tj. gdje ti više odgovaraju, tj. koji red ti više odgovara, ne znam kako da se izrazim ^^. Idi u crkvu zbog Isusa, jer On je najbitniji. Svatko ima svojih grijeha i nitko nije savršen, nadam se da svaki taj svećenik koji pogriješi to nastoji i ispovijediti i promijeniti se stoga se obojica moramo nadati da će stvari krenuti na bolje kad tad. A do tada se svatko mora brinuti za sebe i svoju vjeru i pokušavati duhovno rasti svakim danom, na kraju svega, najbitnija je upoznati Boga, a On je ljubav (čitaj-> naučiti ljubiti) :))

  3. Kada je sveti Franjo započeo svoj životni put u crkvi želio je napraviti nekakve promjene, ali znao je da to neće moći napraviti tako da promjeni druge nego da svojim primjerom pokaže drugima……. mislim da isto to i danas franjevci pokušavaju napraviti iako su se i oni dosta udaljili od svog utemeljitelja……

    1. Mislim da si u pravu. Ja se previše trudim da drugima “prenesem” svoje stavove, što očigledno ne funkcionira. Ali recimo, mom društvu je smješno što ja ne psujem ili ne pijem alkohol. Oni nikad neće poučeni mojim primjerom razmisliti ima li njihovo subotnje opijanje smisla… 🙁 Prestao sam “popovati”, sad se više na takve stvari ne obazirem, nego jednostavno živim po svom i to me doista učinilo sretnijom osobom.
      Ah, uvijek s vama framašima lako razgovarati 😛

      1. Bila sam napisala hrpu stvari i onda mi je zablokirao komp i sad se nadam da ću se sjetiti svega što sam napisala pa evo:
        netko je rekao (ne sjećam se sad trenutno tko) budi promjena u svijetu koju želiš…. vjeruj mi jednom će se isplatiti sve što si “popovao” svome društvu. ja sam željela biti promjena u mom društvu i djelom sam uspjela, naravno nikad ne možeš postići savršene rezultate, ali možeš se truditi.
        A što se tiče odlaska na mise i toga svega o čemu ste pričali slažem se sa framašem25, ako ti je tako lakše nađi si negdje svećenika koji ti odgovara pa idi tamo na misu i moli se za sve one za koje smatraš da ne prenose Božju riječ dostojno. I još jedna stvar pokušaj ljude prihvatiti takve kakvi jesu sa svim manama i vrlinama, tako se ti krećeš po putu svetosti, a i uljepšavaš si život na zemlji…..:))
        sigurna sam da sam još nešto bila napisala, ali se sad ne mogu sjetiti……
        Ugl. Bog te blagoslovio 🙂 +

        1. e da zaboravila sam reći jednu stvar u vezi zlata u crkvi…..
          Franjevci kada su gradili samostane i crkve može se primjetiti da su samostani skromn, ali crkve jako raaskošne…zašto?
          zato što u crkvi boravi sam Bog i željeli su mu dati sve ono najbolje što imaju kako bi pokazali ljudima da tu vlada pravi Kralj zato je to svo silno zlato u crkvama, ipak nije li to ono što naš Gospodin zaslužuje? samo najbolje….:))

  4. e i zaboravila sam reći da se slažem u potpunosti sa framašem25 što se tiče pedofilije i medija………….:)

  5. Opet, teško je gledati na sve ovo našim očima. Govorim našim očima, jer naše oči kao da teže sve vidjeti materijalno. Zašto zlato, zašto bogatstvo, a propovijeda se suprotno. Razumijem zato pitanje koje je postavio “moje ime” Teško se oduprijeti onome čime nas mediji obasipaju, što nam se nudi na pladnju, čime nas zlo udaljuje od Boga. Uvijek nam je nekako lakše okrenuti se onom što je “normalno”, onome “kako svi razmišljaju” onome “uobičajenom”. No, onda treba stati, okrenuti se oko sebe i postaviti si pitanje: “Što je za mene normalno? ŠTo je za mene kršćanina, framaša, vjernika normalno?”. I onda shvatiš, “normalno” je ono što piše u Bibliji, ono što nam govori Bog, za time se vodim. U tome nema zla, samo čista ljubav, sreća i vjera. Sve ostalo je samo mali dodatak tome, sve ostalo je dio nas, onaj dio kojeg mi stvaramo.

    1. Tako je, upravo zato meni crkva nije nikakav autoritet. Imam temelj koji je u bibliji, i savjest koja me, hvala Bogu, upozori ako nešto radim krivo.

      1. a sakramenti? 🙁
        Oni ne mogu bez Crkve, nemoj mi reći da ne koristiš to veliko blago koje nam Crkva daje
        🙁
        Na žalost, Crkva je poput bolnice (jer su ljudi dio nje), u nju dolaze ljudi sa raznim ‘bolestima’ kako bi se izlječili, ali pošto su i ‘doktori’ samo ljudi, ponekad se i oni mogu zaraziti… Ja znam da Crkva ima loših strana i iskreno, jako mi je teško slušati išta loše o njoj (iako je možda istina) jer ju jako volim, a pogotovo o svećenicima, Sv. Franjo: Nikad neću ništa loše reći o nekom svećeniku, on mi daje Tijelo Kristovo
        zato sam malo pristran :))) jer sve što znam o svojem Gospodinu dolazi od Crkve, tj. od ljudi koji su Crkva
        ali razumijem i tvoje razočarenje 🙁

        1. Mene pogađalo vlastito mišljenje, ali…
          Shvatio sam da istina nikad ne može biti loša… Dalo bi se o svemu raspravljati. U trenutku kad sam se “bojao” razmišljati možda o nekim stvarima koje nisu dobre, shvatio sam da to ne može biti dobro. Mišljenje, propitivanje… pa i kritika – sve treba biti slobodno 🙂 oprosti, ali ja više ne bih htio pisati na tu temu, jer mi nije namjera ikoga “odgovarati” od vjerovanja u crkvu isl…

Odgovori na jedna framašica Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)