Reinkarnacija i uskrsnuće

Sreli se Mujo i Haso na tržnici. Pita Mujo Hasu: „Šta radiš ovdje“? „Pa eto, idem kupiti nešto za pojesti“, odgovori Haso. Pita Mujo dalje: „A, znaš li ti razliku između mrkve i slona?“ „Ne znam“, zamisli se ovaj. A Mujo zaključuje: „Pazi da onda umjesto mrkve ne kupiš slona!“

Onaj koji ne zna što je mrkva, a slabo zna što je slon može se vratiti s tržnice i zadovoljno grickati slonovu surlu (naravno, gricnuti možeš samo jednom, poslije više nećeš imati čime, ali to je jedna druga priča).

Nažalost, slonovu surlu o kojoj je ovdje riječ možeš grickati i žvakati koliko god želiš, vlasnik se uopće neće buniti, ali tebi neće biti baš dobro jer čovjek slabo probavlja surletinu. Stalno mu zastaje u grlu, ali on je uporan.

Reinkarnacija je toliko daleko od uskrsnuća koliko je slon od mrkve, a opet sve je više ljudi koje je prihvaćaju. I takvi ljudi ne žive negdje daleko i vjeruju u svojih 300 milijuna bogova, nego su oko nas. To su naši roditelji, braća, sestre, prijatelji i što je najvažnije: kršćani. Tko od vas može reći: „Ja ne poznajem nikoga tko vjeruje u reinkarnaciju“. Možda pretjerujem, ali ne znam tko bi se javio. Kršćani kojima je uskrsnuće prestalo biti ugaoni kamen vlastite vjere počinju tražiti neki novi potporanj. Taj potporanj je onaj slon s početka. Pa bacimo malo svjetla na živinu. Da vidimo kako izgleda!

Surla. „Reinkarnacija je seljenje duše (zapravo, duha) nakon fizičke smrti iz jednog tijela u drugo“. Stop! A, zašto? Što je Bogu ponestalo duša pa se sad mora snalaziti s ovim rabljenim?! Mislim da Bogu ipak ne može ničega ponestati jer On od svega ima sve jer je i sam Sve (Heb 2, 10).

Jedna noga „Reinkarnacija služi da čovjek okaje u sljedećem životu ono što je krivo napravio u prošlom“. Opet stop! Volio bih vidjeti ovu scenu: Otac i sin razgovaraju. Odjednom se sin ustane i namjerno razbije vazu. Otac to vidi, međutim nastavlja razgovarati sa sinom kao da se ništa nije dogodilo. Deset godina kasnije ulijeće u sinovu sobu, stisne mu šamar i kaže: „Da to više nikad nisi napravio!“ Kužite smisao? Ja ne! Kakvog smisla ima kazniti osobu i htjeti da se popravi ako on ne zna o čemu se radi? Ovo je besmislena jednadžba s dvije nepoznanice. A naš Bog je Bog smisla, a ne bez smisla.

Druga noga. „Reinkarnacija je logična. Jer, kao što je sve u prirodi kružno ponavljanje istog (godišnja doba, sjetva-žetva, prehrambeni lanac…) tako je sasvim logično očekivati da je završetak jednoga ljudskoga života ustvari početak novog“. To je točno, ali ovdje ima jedan mali problem. Zove se Heb 9, 27. Neke su stvari ipak neponovljive!

Treća noga. „U Biblije se nalazi dokazi o reinkarnaciji. Pogledajte Mt 11, 14“. Pa sad, ako ćemo tako dokazivati, u Bibliji se nalazi i dokaz da Boga nema. Pogledajte Ps 14,1! Stvarno je čudesno što se može napraviti ignoriranjem konteksta. Ali da nas stavljanje u kontekst odnos između Ilije i Ivana Krstitelja ne bi preduboko odvelo, pogledajmo samo 2 Kr 2,11. Ovdje vidimo kako Ilija biva uznesen na nebo u tijelo. Dakle, ako Ilija nije umro, nije se niti mogao reinkarnirati. Točka.

Četvrta noga „Biblija je bila krcata dokazima za reinkarnaciju, ali ih je Crkva namjerno sve izbrisala“. Ovo ima jednaku težinu kao kada bi se reklo da je Crkva namjerno stavila Deset zapovijedi, a ubiti ih je bilo samo sedam. Za takve (maštovite) tvrdnje nema dokaza. Niti ih može biti.

Smrt je uvijek veliko pitanje. Reinkarnacija je pokušaj velikog odgovora. Ali, kako odgovor može biti vezanost bez slobode, život bez nježnosti, srca i topline, uz vapaj koji nitko ne čuje?! Čovjek nije usamljeni jahač u svemiru koji se na kraju poput kapljice utapa u oceanu nekakva nepoznatog i anonimnog boga. Tek po muci, smrti i uskrsnuću našega Gospodina dobiva se pravi odgovor. Kad jednom dođemo u Nebo i kada nas netko zovne po imenu i mi se okrenemo, a tamo stoji On, znat ćemo da smo došli u vječni život nježnost, srca i topline, a da su naši vapaji padali na budno uho. Tako će biti kad nam Nebo bude dom.

Sretan put svima!

fra Danijel Maljur, OFM


Tekst je izvorno objavljen u framaškom časopisu Tau, broj 1, godina XII. (travanj 2004.)

naslovna fotografija: Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)