Viktor Frankl: Zašto se niste ubili? (Čovjekovo traganje za smislom: uvod u logoterapiju)
Volim knjige čudnih naslova, tako me i ova privukla jednostavno zbog svog naslova: Zašto se niste ubili? Kad sam ju vidjela u knjižari mislila sam da je riječ o klasičnom priručniku za samopomoć i zaobišla je u najširem mogućem luku. Ne bih ju niti posudila, a kamoli kupila da nisam pročitala ime autora, za kojeg sam čula prateći profil Duhovno-duhovitih večeri na Instagramu pa rekoh, ajde ako ga oni spominju, a i naslov je dovoljno zanimljiv, dat ću priliku, ako za ništa drugo konstruktivnu kritiku (čitaj: trolanje – jer neke su knjige jednostavno samo materijal za to pa ih onda i pročitam).
Viktor E. Frankl austrijski je neurolog i psihijatar koji je osnovao logoterapiju. U ovoj knjizi donosi osobno iskustvo koncentracijskog logora te kroz to iskustvo razrađuje svoju teoriju logoterapije.
Ono što me posebno dotaklo u knjizi je njegov pozitivan stav prema životu, unatoč tomu što se našao na mjestu za koje bih rekla da je mjesto najveće ljudske tragedije i sveopće dehumanizacije, unatoč tome što je skoro pa u jedan dan izgubio ugled, posao i obitelj svojom je teorijom logoterapijom, koja je okrenuta budućnosti i usredotočena na smisao ljudskog postojanja, pomogao ne samo svojim logoraškim sudrugovima nego i brojnim ljudima nakon rata.
Iako je knjiga kombinacija autobiografije i u zadnjem dijelu razrada teorije, nije dosadna. Sam način pisanja je takav da čitatelja odmah uvuče u radnju, pa čak i u dijelu s teorijom – zbog liječničkog iskustva autora koji tu teoriju potkrepljuje primjerima iz prakse i taj se dio brzo čita.
A svakako bi se dalo zamisliti i nad ovim Franklovim riječima: „Sve se čovjeku može uzeti, osim posljednje od ljudskih sloboda – pravo na izbor stava u bilo kakvim danim okolnostima, pravo na izbor vlastitog puta.“
Magdalena Brezović, Frama Zagreb – Sveti Duh