(molim anonimno) Mir i dobro, zanima me što je to advent, koja je razlika između adventa i došašća i mora li se ići na zornice, pozdrav.
Draga braćo i sestre, mir vam i dobro.
Ušli smo u sveto vrijeme adventa, vrijeme iščekivanja. Iščekivanja dolaska Gospodina našega Isusa Krista. Što znači advent i došašće, ima li razlike u njima? Ono osnovno, advent dolazi od latinske imenice adventus – dolazak ili glagola advenio – doći. Katolička Crkva koristi ovu riječ da označi sveto vrijeme u crkvenoj godini, ne svjetovnoj, u običnom kalendaru ovo vrijeme ne postoji, to je crkveno – liturgijsko vrijeme (advent u Zagrebu ne postoji), koje označava pripravu i sjećanje. Sjećanje na prvi dolazak kada je postao čovjekom, ili kako mi kažemo: Božić, rođenje Isusa Krista. Pripravu na onaj konačni Isusov dolazak. Do sada se shvaća da su advent i došašće istoznačnice!
Usklik koji obilježava ovo vrijeme jest Maranata – Dođi Gospodine Isuse. Odmah trebamo naglasiti da nije usklik Dođite, okićeni gradovi, svjetlucavi trgovi, sjajni izlozi, kobasice i kuhano vino itd. Nije Dođi izvanjsko slavlje, nego Dođi, nutarnja pripremo, dođi smirenosti, dođi iščekivanje Onoga koji ima doći.
Naravno da ovo prvo nije nešto loše, nešto što pripada svijetu i da se toga treba kloniti. Može biti dobro i loše. Loše ako se zaustavim samo na tome, ili ako tome dadnem prednost, a dobro ako to uzmem kao nešto popratno, sporedno, sredstvo za druženje s prijateljima ili obitelji itd. Koliko može biti loše i jeftino kao jeftina ponuda u običnoj trgovini, dovoljno je da u internetsku tražilicu upišete riječ advent pa vidite što ćete dobiti. Je li ti advent u koji ulaziš nešto jeftino ili nešto dostojno pripreme?
Vratimo se na ono bitno. Advent – došašće; kako se pripremamo za taj dolazak Isusa? Kroz bdijenje, kako Isus kaže u Evanđelju: „bdijte“. Bdijemo Misama zornicama, misom, molitvom, ispovijedanjem, adventskim vijencima s četiri svijeće, i četirima adventskim nedjeljama s prekrasnim misnim čitanjima koje nas pripremaju za onaj Maranata. Prvo je odluka činiti nešto ili sve od ovoga, donijeti odluku u srcu, suobličiti se ovome vremenu, a posebno sa simbolikom svijeće koja osvjetljava moj put, moju noć, koja se svjetiljka mojoj stazi, mudra djevica koja ima upaljenu svijeću.
U Evanđelju Isus počinje jednostavnim ali opet teškim riječima: „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.“ (Mk 13,33) Mi smo možda naviknuli na svoj život, svoju svakodnevnicu da nas teško što može uzdrmati i otrijezniti da se okrenemo oko sebe i vidimo da nam vrijeme prolazi, da se sve mijenja pa i mi. Čak i ratovi u ovome „humanom“ 21 st. nam budu malo buđenje par dana, dok smo pod nekim šokom ili dojmom, ali brzo splasne i opet se nastavljamo okretati oko sebe, oko svoje osi. Tako da se čini da smo mi svugdje, samo ne u sebi i ne sa sobom. A baš na to nas Isus i advent pozivaju. Probudi si, umij se, otrijezni se, pazi, pripremi se, čovječe bdij.
Kao kršćanin znaš čiji si, i zato ti može biti jasno da si baš ti taj/ta kojima Isus polazeći ostavlja svoju kuću. Sve stvoreno je povjereno tebi i meni, kako objavljuje prva stranice Biblije: „Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!“ (Post 1,28). No osim stvorenoga, povjeren ti je brat i sestre, tvoja obitelj, djeca, roditelji, župa, zajednica itd. Dobro pitanje za ovu prvu nedjelju jest: Kako upravljaš s povjerenim?
fra Mislav Lukačević, OFM
naslovna fotografija: Cathopic