Volim kratke priče. Volim te male zaokružene cjeline – brzo i lako ih se pročita, a u svakom su slučaju kvalitetnije provedeno vrijeme od dangubljenja po društvenim mrežama.
Međutim, bilo mi je teško naći dobru zbirku kratkih priča. Nešto što neće biti depresivno, nego nešto što će me ispuniti. Ne nešto što će me prazniti.
I tako mi je jednom jedna framašica bila pričala o jednoj knjizi za koju je čula. Pričala je o toj knjizi s velikim oduševljenjem. Toliko me oduševila da sam na kraju morala pročitati tu knjigu. A kako bi me tek oduševila da ju je i ona bila pročitala!
Kada bih jednom riječju morala sažeti temu knjige „On“, učinila bih to riječju Uskrs. Matej Lovrić u knjizi piše o raznim događajima iz svoga života, a mnogo ih je vezano uz Arku, zajednicu čiji je Matej član. Uz to, većina priča nadahnuto je Evanđeljem i usmjereno na Evanđelje – na Radosnu Vijest.
Možda bi nekome na prvu knjiga djelovala patetično. Okej, da budem iskrena – u knjizi ima i onih priča za koje se može reći da su malo previše sladunjave. Priče u kojima je više u središtu Ja nego On. Ali ne mislim da zbog tih priča one ostale nisu vrijedne čitanja.
Dok sam čitala pojedine priče, pomislila sam da su se neke životne situacije dogodile Mateju samo da bi on mogao o njima pisati, svjedočiti.
Recimo, kada ga je prostitutka, koju je prezirao, učila moliti krunicu.
Kad je njegovoj prijateljici, koja je bila invalid, izgorjela kućica. Na Božić. I kada je on na njezin sprovod došao u bijeloj košulji.
Kada je konobar kleknuo dok je tijelovska procesija prolazila kraj restorana u kojem je radio, a gosti su zapratili njegov primjer.
Kada su ga prijatelji iz Arke učili važnim životnim lekcijama.
Neću sada baš svaku priču spomenuti niti otkrivati previše detalja, samo ću reći da pripremite maramice (i to kažem ja koja ne plače baš na sve!).
U jednu je ruku ova knjiga pravo osvježenje. Mislim da su nam potrebne katoličke kratke priče (bar meni jesu). A, s druge strane, priče su pisane stilom poezije u prozi, suvremen stil s kojim su katolici koji čitaju duhovnu poeziju već dobro upoznati. A može se reći i da su ga zavoljeli i naviknuli na njega.
Ali ne želim vam kvariti vaš doživljaj knjige s još svojih subjektivnih mišljenja. Samo ću za kraj reći jedno – čitajte!
Mir i dobro!
Laura Lazić, Frama Zagreb – Sveti Duh
naslovna fotografija: Laura Čorluka