[XIV: O siromaštvu duhom]
Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5,3)! Ima ih mnogo koji ustrajnim molitvama i služenjem svojim tijelima zadaju mnoga odricanja i pokore. No samo zbog riječi koja izgleda kao nepravda prema njihovoj osobi, ili zbog kakve stvari koja ima se oduzima, odmah se pokolebaju (usp. Mt 13,21) i uzbune. Oni nisu siromašni duhom, jer tko je istinski siromašan duhom, on mrzi samoga sebe (usp. Lk 14,26), a ljubi one koji ga pljuskaju po obrazu (usp. Mt 5,39).
[XVII: O poniznu sluzi Božjem]
Blago onome sluzi (Mt 24,46) koji se ne uznosi više zbog dobra koje Bog po njemu govori ili čini, nego zbog dobra što ga govori i čini po nekom drugome. Griješi čovjek koji od svoga bližnjega želi dobiti više nego što od sebe želi dati Gospodinu Bogu.
Iz Opomena svetog Franje
Živimo u svijetu koji promovira hedonizam, nezasitnost i sebeljublje. Nova otkrića vode do novih ideologija. Ljudi zaviruju u svaki kutak ovoga svijeta kako bi pronašli sreću. Često je traže površno. Pokušavaju se zadovoljiti prolaznim stvarima ovog svijeta neprestano se osvrćući na druge ljude i njihova poimanja. Prolazni užitci lako prevare čovjeka uvjeravajući ga kako se u njima krije sreća. Zabave, društvene mreže, opijati, ljubav popraćena lajkovima i komentarima i drugi privremeni užitci čovjeku su dostupniji više nego ikad prije. Ljudima se život svodi na zabavu i gotovo nikada nisu istinski zadovoljni sobom uvijek tražeći više od onoga što imaju. Nisu spremni ljubiti druge i uočavati ljepote njihovih duša jer njihov vidokrug ne seže dalje od njih samih. Jednostavno nisu istinski siromašni duhom.
Onaj tko je istinski siromašan duhom svijet promatra na potpuno drugačiji način. Svjestan je svoje ovisnosti o Bogu i Njegovom milosrđu. Bog mu je na prvom mjestu što katkad podrazumijeva odricanje od vlastitih želja i vlastitih poimanja. Svaki mu je dan blagoslov, a sve što vidi, čuje, osjeti gleda kao na dar Gospodnji. Ne pokoleba se zbog toga što mu se oduzima znajući da svakim oduzimanjem nešto dobiva.
Mnogo puta čovjek u svom životu nešto izgubi. Nekada ljude, nekada stvari, nekada mu je poštovanje uskraćeno i sklon je gledati na to kao na nešto loše. Često zaboravi da Bog ne ljubi kao što ljube ljudi u njegovoj posrednoj i neposrednoj blizini. Ono što treba spoznati jest da već uživa milosti i darove koje nije zaslužio pa se ne treba uzvisivati i oholiti. Treba ljubiti druge ljude neovisno o načinu na koji ga tretiraju želeći slaviti Boga u svijetu kojemu je toliko potreban. Treba spoznati svoju nedostojnost svega čim ga Bog dariva pa ne zahtijevati da mu život bude besprijekoran. U svakoj poteškoći uočiti Božji poziv da mu se približi. Ljubiti sve ljude i gledati kako Bog svako sivilo boja najljepšim bojama.
U današnjem svijetu uspoređivanje je prisutno više nego ikad. Gotovo svi ljudi imaju pristup medijima koji su izvor naših usporedbi. Konstantno slušamo ljude kako promoviraju savršene živote (bez ikakvih problema) i samim time u nama uzgajaju želju za istim. Misao da uistinu postoje takve osobe okupira naše umove. Samopouzdanje nam se smanjuje i javlja osjećaj nezadovoljstva. Radije se fokusiramo na stvari koje nemamo umjesto da razvijamo ono što nam je dano. Tuđe stvari postaju izvor naše sreće. Postajemo zarobljeni okovima zavisti i ljubomore. Činimo sve kako bi bili bolji od drugih ne shvaćajući svoju jedinstvenost koju kao Božji dar dobivamo samim rođenjem. To nam ne donosi mir i ispunjenost koju naše duše neprestano traže. Nismo istinski sretni živeći takve živote.
Bog nas poučava o važnosti poniznosti i ljubljenja drugih. Trebamo tražiti sreću u izgradnji vlastitog odnosa s Bogom i u svim milostima, i darovima kojima nas Bog obasipa svakog dana. Ne trebamo se osvrtati na tuđe živote u tolikoj mjeri da zapostavimo svoje. Na sve ljude trebamo gledati kao na Božja stvorenja. Trebamo tražiti Boga u njima. Samim time poštujemo i slavimo Boga. Hajdemo poželjeti svim ljudima da pronađu istinsku sreću, zaželimo im puno više dobra nego sebi samima. Samo tako ćemo pobjeći od tame odnosno okova mržnje, zavisti i ljubomore. Čovjek koji živi u tami ne može ići naprijed i ne može uživati u najljepšem Božjem daru – životu.
Antea Kanaet, Frama Sinj
naslovna fotografija: Unsplash