Posljednja večera

Kada netko kaže „Posljednja večera“, u glavi nam se stvori slika Isusa koji sjedi za stolom s učenicima. Nekada nam na pamet padaju i slike gdje Juda stidljivo pita nije li on možda onaj koji će izdati Isusa. Još jedna od slika (ovaj put doslovna slika), vjerojatno i najpopularnija, ona je Leonarda da Vincija: Posljednja večera. Što se događa na Posljednjoj večeri? Isus s učenicima slavi blagdan Pashe te izgovara one nama svima poznate riječi: „Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje.“ (Mt 26,26b) Tu izdajica također čini svoje. Valja napomenuti da Isus ne vrijeđa Judu niti ga pokušava odgovoriti od njegova nauma. A tu je i Petar koji je, na neki način, „mini izdajica“, Petar koji će kasnije zanijekati Isusa. U Ivanovu Evanđelju vidimo i to da nakon Judina odlaska Isus govori učenicima kamo i zašto ide. Nalaže im što da čine. Naravno, tu su i čin lomljenja kruha i čin pranja nogu.

To je kakav kratki sadržaj Posljednje večere. Smatram ga važnim jer ima nekoliko stvari na kojima bi se valjalo zaustaviti i o njima promisliti. Ima nekoliko slika koje bi valjalo zadržati pred sobom. Naravno, to je prvenstveno poticaj na čitanje tih zadnjih nekoliko poglavlja Evanđelja.

Prva je slika dijalog Isusa i Jude. Znamo da trebamo opraštati, a u tom događaju možda vidimo i to da trebamo prihvaćati. Znači li to da se trebamo miriti sa svime? Apsolutno ne! Što trebamo prihvatiti? S čime se to trebamo pomiriti? S patnjom. Ako sam bolestan, što ću činiti? Hoću li svaki dan kukati ili ću prihvatiti da sam bolestan i piti svoje lijekove? Ne možemo promijeniti prošlost ni potpuno upravljati svojim životom, ali možemo kontrolirati svoje reakcije i svoj stav. Ne možemo izbjeći patnju, ali možemo izbjeći negativan stav. Sam taj čin može nam olakšati patnju.

Malo kasnije vidimo drugu sliku, Isus se moli. Moli se, ako je moguće, da ga mimoiđe ova muka. Na kraju uvijek dodaje riječi „budi volja Tvoja“. Dakle Isus se na kraju svake molitve moli ne za svoju volju, svoje i tuđe dobro, olakšanje i alternativu, nego za volju Božju. Ona je uzvišenija od svega spomenutog, Bog svima želi dobro i uvijek čini ono najbolje za sve. Tako i mi, ako vjerujemo Bogu, trebali bismo se moliti za Njegovu volju. Ako vjerujem Bogu i ako vjerujem da me voli, onda ću i vjerovati da je Njegova volja za mene samo dobro.

Isusovi čini i Isusove riječi na Posljednjoj večeri upućuju nas na poniznost, a i na mir. To su važni alati za proslavu Uskrsa i pripremu za njega. Nađimo mira za ispit savjesti i poniznosti da odemo na ispovijed. Nađimo mira za čitanje Evanđelja i poniznosti da shvatimo da tijekom čitanja uvijek možemo uočiti nešto novo. Pronađimo mira za razmatranja ili pripreme i poniznosti da znamo da nam to itekako treba. Možda je najbolje da kao pomoć u tome uzmemo franjevačke zavjete poslušnosti, poniznosti i čistoće. Budimo poslušni Kristu, budimo ponizni i shvatimo da nam priprema itekako treba jer grešni smo. Na kraju, dočekajmo Gospodina u čistoći; u čistoći srca.

Josip Pavetić, Frama Zagreb – Sveti Duh

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.