„U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.“ Mt 22, 34-40
Sv. Franjo je ove dvije zapovijedi uzeo kao pravilo svog života i života franjevačkog reda. Kada mi framaši u svom statutu čitamo da smo pozvani prelaziti iz Evanđelja u život i iz života u Evanđelje, shvaćamo li zapravo da je to poziv da ljubimo? Sv. Franju zasigurno prepoznajemo kao nekog tko je ove dvije zapovijedi ljubavi obdržavao i prepoznao kao najbitnije. Primjer njegova života nam izvrsno pokazuje koliko su zapravo te dvije zapovijedi neraskidivo povezane.
U velikom broju glavnih događaja Franjina obraćenja je Franjo sam: snoviđenja, poziv s križa sv. Damjana, poljubac gubavcu, odricanje zemaljskog oca i dr. Ipak, dovoljno je zagrebsti samo malo ispod površine da se uoči da su tijekom njegova života njegova braća uvijek bila uz njega. S njim su otišli u Rim pred papu, s njim su živjeli u malenim prostorima Rivotorta, s njim su prosili i brinuli za siromahe Asiza, na njegov su poziv išli propovijedati diljem tada poznatog svijeta, brat Leon je bio uz njega kad je Franjo dobio stigme, a Franjo je i umro okružen braćom. Njegovi životopisi nam otkrivaju mnoštvo dogodovština iz života u bratstvu, no ono što je možda najvažnije, zapisano je u Legendi trojice drugova:
„Kad su ljudi vidjeli kako su braća radosna u svojim nevoljama, kako sabrano i pobožno mole, kako ne primaju novaca niti ih sa sobom nose i kako se međusobno ljube, po tom su prepoznavali da su pravi Gospodinovi učenici.“
Kada se obratio, Franjo nije namjeravao biti vođa velikog crkvenog reda. On je nesumnjivo volio Boga, i trudio se voljeti siromahe i bolesne u kojima je prepoznao svoje bližnje. No, život u bratstvu je nešto drugo. Takav život pred čovjeka stavlja velike izazove, zahtjeva strpljenje i testira ljubav. No Franjo je, ponizno izvršujući Božju volju, prihvatio one koji su htjeli hoditi s njime kao Božji dar.
Oni koji su bili u bazilici sv. Franje u Asizu dobro znaju da je Franjin grob okružen grobovima njegove najvjernije braće: Leona, Rufina, Anđela i Masea. Oni zaslužuju biti tamo jer bez njih i drugih poput njih, uključujući i sv. Klaru, ne bi danas postojala velika franjevačka obitelj koja Franjinu karizmu njeguje diljem svijeta. Bez njih ne bi postojao sv. Franjo koji je upravo u bratstvu, u ljubavi prema bližnjima, pobijedio sam sebe, svoje mane i sebične želje te postao Alter Christus, suobličivši se s Isusom koji je sve nas volio do smrti na križu.
Preporučam svim framašima da se uče primjerom našeg serafskog oca Franje. Čitajte o njegovom životu i vidjet ćete „kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti“. Franjo nas toliko toga ima za naučiti, ali sve se može svesti u one dvije zapovijedi o kojima visi sav Zakon i svi Proroci.
Dubravka Sertić, Frama Našice