Mirisati na Krista

Kao i dosta puta do sada, poticaj da napišem svoje razmišljanje dobio sam u studentskom domu u kojem živim. Naime, kada živite s sedamdesetak ljudi, htjeli vi to ili ne oni utječu na vaš život. Ovaj puta temelj će mi biti „miris“. Da vam stvari bolje opišem, reći ću vam kako u domu postoje 4 kata. Od toga su prva dva ženski, pa onda ide jedan muški kat, pa opet ženski. Zašto to govorim? Naime, često znam u posljednji tren ići ujutro na predavanja. To redovito bude stepeništem (čitaj jurnjava). I tada na stepeništu znam osjetiti razne ženske parfeme koji se osjete prolazeći prostorom do izlaza. Ti parfemi imaju vrlo intenzivne mirise i svaki je na svoj način poseban. To samo govori kako ima drugačijih ukusa. Netko voli jake, intenzivne, netko pak nježnije, ugodnije, neprimjetnije. Isto tako, tu pojavu možete primijetiti kada hodate po gradu, bilo da bezbrižno šetate ili nešto obavljate. Ukoliko prolazi više ljudi, iza mnogih ljudi ostaje miris parfema koje koriste. Možda još bolje upotrijebiti riječ „oblak parfema“. Dakako, može se dogoditi i ona druga krajnost, a to je da osjetite kako netko ima onaj „prirodni parfem“. Što želim ovime reći?

Normalno je u današnjem svijetu ugodno i lijepo mirisati, biti dotjeran, privlačan, sređen. Danas je postalo normalno da muškarci budu nabildani, istaknutih mišića, a žene lijepo obučene i našminkane. Neki čak i pretjeraju u jednom ili svim gore nabrojanim segmentima. Sve to ističe samo našu vanjštinu. No, htio bih vam sve ovo što sam naveo do sada „prebaciti“ u vjernički život, našu nutrinu. Pretpostavljam da je ste većina čuli što su to zgibovi. Ukoliko niste, stavljam link kako bi mogli bolje pratiti.  http://youtu.be/LPQSm5megAo

Sada ću usporediti zgibove s sakramentom svete Ispovijedi. Nazvao sam to teologijom zgibova. Čini se nevjerojatno, jel da? Nekome je i sama pomisao na zgibove teška i puno mu treba se na njih odluči, da krene vježbati. Tako nam je često i sa sakramentom Ispovijedi.
Nekome je zgibove ispočetka lako činiti, a onda kako vježba ide dalje postaje teže jer gubimo snagu. No stalnim ponavljanjem postajemo jači i izdržljiviji. Promatrajući kako u Ispovijedi otkrivamo našu nutrinu, teško je te daljnje, bolne stvari iznijeti, izreći, Bogu priznati. Ali valja izdržati. Kažu treneri, oni najteže učinjeni zgibovi su i najvrjedniji. Ono što najteže priznajemo u Ispovijedi, na kraju nas najviše oslobađa i čini slobodnima, čini nas duhovno jakima. Ustrajnim vježbanjem (ispovijedanjem), primijetiti ćeš kako sve više jačaš. Što im(Mu) češće pristupaš, bolje se oblikuješ, izgrađuješ, formiraš. Tvoje tijelo postaje čvrsto, oblikovano, izdržljivo za napore. Isto je i sa našom nutrinom. Ona redovitom Ispovijedi postaje čvrsta, jasna, definirana i usmjerena uvijek na daljnji rast pomognuta Božjom milošću. Mogao bih zaključiti ovako – Ispovijed su duhovni zgibovi naše duše.

No kakve sve to veze sada ima s mirisom? Padre Pio imao je milost od Gospodina da kada su mu ljudi dolazili na ispovijed osjeti miris grijeha. Rekao je da grijeh ima miris truleži, raspadnutosti leša. Zamislite onda u kakvom je „mirisnom oblaku“ naša duša kada je u grijehu. Sakramentom ispovijedi i iskrenim kajanjem naša duša dobiva novi miris. Ugodan Kristov miomiris. Ona ponovo miriši na Krista. Ako smo doista Kristovi, s Njime računamo, na Njega se oslanjamo, mi mirišemo na Krista. Ti mirišeš na Krista! Ljudi to osjete, taj se miris oko tebe širi i dotiče svakoga tko je blizu. To možeš usporediti sa jakim parfemima koje koristimo svakoga dana. Oni i metrima poslije nas znaju ostavljati trag. Taj mirisni oblak široko zahvaća prostor oko tebe. Isto je i sa našim svjedočenjem Isusa. Gdje god dođemo, kuda god prolazimo neka se osjeti miris Isusa Krista. Najsavršeniji miris koji privlači i osvaja sve koji prolaze i ostaju na našem putu života…

1 Comment

Odgovori na Marija Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)