Što za mene znači molitva?

Što za mene znači molitva?
Molitva je razgovor s Bogom.
Ali mi, ljudi, često to zaboravljamo.
Svaki dan molimo Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu…

Da li shvaćamo to što molimo ili samo napamet i bez razmišljanja izbacujemo iz sebe već odavno napamet naučene molitve?! Ako ne shvaćamo pravu bit molitve onda ona neće biti uspješna.

Kada nam se ne da moliti, umor nas svlada, spava nam se, onda često pokušavamo molitvu “odraditi” na brzinu. Čitamo iz molitvenika dok su nam misli “na paši”. Ponekad i molimo nešto što zapravo ni ne razumijemo. Razumjeti ono što moliš je od velike važnosti. Nerazgovjetna molitva nije potpuna i to ne može biti razgovor s Bogom. Kada si umoran i ne razumiješ onda bi bilo poželjno da se pomoliš Duhu Svetom. Zamoli ga da ti pomogne razumjeti ono što moliš i još više da ti da snage da ostaneš budan.

Iako nerazumljiva molitva ne valja, takva molitva nije uzaludna. Bog će vidjeti tu tvoju odlučnost i trpljenje i nagradit će te. Njemu ništa nije nevažno. On ništa ne stavlja na stranu. On shvaća da si ti umoran i da ti se trenutno ne da moliti. On te potpuno razumije i uvijek će ti dati novu šansu. Možda ćeš sutradan imati više vremena pa ćeš se lijepo pomoliti. Mi smo ti koji odlučujemo hoćemo li biti uz Boga ili ne, a bez molitve se ne može biti uz Njega. Zato je molitva toliko bitna za životu jednoga kršćanina.

Ali uistinu molitva je uspješna tek onda kad mi shvatimo njezinu bit, kada smo sabrani i znamo što radimo. To je kao razgovor dva prijatelja. Ako želimo biti prijatelji s Bogom onda ćemo lijepo razgovarati s njime i to svaki dan, zato što se s pravim prijateljem čuješ svaki dan, a Bog u konačnici treba biti naš najbolji Prijatelj!

S Bogom je potrebno pričati, zato što ako s njim ne pričamo, onda ga često možemo zaboraviti, barem na trenutak. A kada ga zaboravimo onda dolazi do skretanja s tog Puta, Puta koji vodi k vječnosti i potpunom zajedništvu s Njim. S Puta svjetlosti. Odlazimo u tamu. A kako nam i sam Isus kaže: “Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.” (Iv 12, 35) Tek se s ponovnim uspostavljenjem kontakta s Bogom uz pomoć molitve, a i odricanja i pokore možemo vratiti na taj pravi Put.

Mi ljudi smo slabi, grešnici. To nam stalno treba biti na pameti. Svaki dan se trebamo iznova obraćati, odnosno vraćati se na taj Put. Ostatak društva nas kršćane promatra samo kao ljude koji svake nedjelje moraju ići na svetu misu, ali mi nismo samo to. Mi, kršćani smo ljudi koji shvaćaju da su grešnici i mi se trudimo biti bolji.

Većina ljudi ne shvaća tu pravu definiciju kršćana, a mi bi trebali biti ti koji će im pomoći da shvate. Evangelizacija u ovome modernome vremenu prima skroz novi oblik. Bitno je da ne zaostajemo za vremenom. Problemi modernog čovjeka se jako razlikuju od problema srednjovjekovnog ili renesansnog i zato pristup modernom čovjeku ne smije biti isti kao i onome drugom ili trećem. Današnji čovjek je sav u svom svijetu, sloboda je na prvome mjestu. Sve treba biti racionalno objašnjeno ili se to ne može smatrati važnim. Ali neke se stvari ne mogu racionalno objasniti, može se samo vjerovati!

Filip Božičević, Frama Otok