Svijećnica – Prikazanje Gospodinovo

Blagdan pun simbolike iz kojega izviru mnogi naši kršćanski običaji. Blagdan Prikazanja Gospodinova, ili kako se među narodom zove, Svijećnica. Slavi se u Crkvi tradicionalno 2. veljače, točno 40 dana nakon Božića. Prije dvije tisuće godina na ovom svijetu zasjalo je Svjetlo zvano Isus Krist. Zanimljivo je to da žena, prema Židovskom zakonu, nakon što je rodila muško dijete, nije smjela ulaziti u sveti prostor Hrama niti dodirivati hramske predmete. Tek nakon što je prošlo četrdeset dana, žena je mogla ući u Hram posvetiti dijete prinoseći žrtvu u obliku janjeta ili dvije grlice odnosno golubića, što su Marija i njen muž Josip i učinili.

Nažalost, ponekad zanemarujemo veličinu ovoga blagdana, a morali bismo uzeti u obzir koliko je za nas važan ovaj dan. Dok su Isusovi roditelji prinosili Dijete u Jeruzalemskom Hramu, naišao je starac Šimun koji državši maloga Boga u rukama reče da je to Dijete svjetlo, ali ne ovozemaljsko. Isus je Svjetlo koja treba svijetliti u našim srcima u vrijeme tuge i žalosti, u času nepravde nad nama i u trenutku osamljenosti naše duše. To Svjetlo treba svijetliti danonoćno u nama i rasvjetljivati putove i spasenje drugih, kao što je i nas sam Gospodin spasio.

Prijašnji su naraštaji tek na Svijećnicu raspremali božićne ukrase i raskitili borove te bi ih spalili i sačuvali pepeo, a njega raspršili po poljima ili vrtu s nadom da će zemlja uroditi dobrim plodom. Povodom ovog blagdana također se uvodi blagoslivljanje svijeća. U našoj lijepoj Slavoniji Svijećnica se naziva još Svitlomarinje, a u dragoj nam dalmaciji Kandelorum.

Nije teško svijetliti, teško je održavati svjetlo!

Često se i sami zapitamo otkuda tolika Božja moć i sila koja još uvijek djeluje od svih tristo godina progona kršćana i Neronova mučenja, dok car Konstantin nije priznao Božju veličinu i vjeru slobodnom. Kolike su godine prošle progona i ranjavanja kršćanskog nauka, koliko je ljudi dalo svoj život samo da posvjedoči za Jednog te da nama budu uzor.

“Vi ste sol zemlje. Vi ste svjetlost svijeta” (Mt 5,13-14) Kako su prekrasne riječi kada naš Gospodin ima toliko povjerenja u nas da nam ih uputi. Njegova majka Marija, koja je toliko ljubila svoga Sina, patila je gledajući Ga kako pada pod Križem i još pati dok joj mi ranjavamo srce uvredama i nepokajanim grijesima. Zato joj je starac Šimun i reka: “Mač boli probost će ti dušu…” jer je vidio Isusa kao Mesiju. Pomozimo Mariji da zajedno s njom i njenim Sinom svjetlimo u tami ovog materijaliziranog, nehumanog i sebičnog svijeta i ne dajmo da zlo i pokvarenost zavedenih srca imalo zasjeni to Svjetlo!

Benedikta Vilenica, Frama Zagreb-Kaptol