Nastavljajući tradiciju započetu (i prekinutu) prije Drugoga svjetskog rata, u Zagrebu se, u organizaciji Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, od 21. do 23. listopada održao Peti hrvatski socijalni tjedan s temom „Kultura rada u Hrvatskoj“. Ovaj događaj, koji se odvijao u zgradi Hrvatske biskupske konferencije na Ksaveru, okupio je oko 300 sudionika, a na njemu je oko 60 znanstvenika i stručnjaka s različitih područja govorilo o temi rada koja je tako obrađena s različitih stajališta.
Tjedan je započeo otvaranjem u petak ujutro, a nakon uvodnih pozdrava na otvaranju, uslijedila su predavanja. U petak je uvodno predavanje na temu Hrvatski socijalni tjedni: teme i perspektive, održao msgr.prof. Stjepan Baloban, nakon kojega su uslijedila plenarna predavanja na teme Rad u Hrvatskoj i Obitelj i rad. U subotu su plenarna predavanja na temu Perspektive: rad, poduzetništvo i socijalna sigurnost održavana prijepodne, nakon čega se nastavilo s radom u paralelnim forumima: duhovnost rada, poduzetništvo i društvene vrijednosti, perspektive rada u budućnosti, nezaposlenost i politika zapošljavanja, radnička prava, odgoj i obrazovanje, socijalni pastoral, rad u poljoprivredi, obitelj , zdravlje i rad te volonterstvo.
Subotnji je rad završio izvješćima iz foruma i raspravom o deklaraciji. Socijalni tjedan je završio s radom u nedjelju ujutro, donošenjem deklaracije i svečanim euharistijskim slavljem koje je u zagrebačkoj katedrali predvodio kardinal Josip Bozanić.
Vrijedno je što su se u radu izmjenjivali i znanstvenici i stručnjaci iz prakse, ali i što su se na istome mjestu našli ljudi s različitih područja- teolozi, etičari, sociolozi, pravnici, poduzetnici, predstavnici radnika, ali i ljudi koji su došli iz svih krajeva Hrvatske kako bi raspravljali o problemima rada, posebno dostojanstvu i vrijednosti ljudskoga rada, kategoriji unutar koje se rad sve rjeđe promišlja. Rasprava je bila dosta zainteresirana i živa, konstruktivna, iskrena i usmjerena prema bitnome, a potvrdilo se da, iako je možda izričemo na različite načine, istina može biti samo jedna, te se oko temeljnih stvari svi možemo složiti.
Zašto, međutim, ova tema treba zanimati Framu? Neka za odgovor posluži Pravilo FSR-a, njezin „dokument nadahnuća“: „ Rad neka smatraju darom i sudjelovanjem u stvaranju, otkupljenju i služenju ljudskoj zajednici.“ Tako su članovi FSR-a i Frame iz zagrebačkih bratstava, volontirajući kroz ova tri dana, a neki i sudjelujući u radu Tjedna, iskazali svoje zanimanje za ovo aktualno pitanje, ali i pružili djelatnu potporu, kako bi tjedan bio što bolje organiziran i u što većoj mjeri ostvario svoju svrhu. Možda nisu svi framaši zakoračili u svijet rada, ili neće to tako skoro učiniti, ali to je stvarnost koju će svatko, prije ili kasnije, iskusiti. Također, i sada svatko živi od nečijega rada, bilo svoga, bilo svojih roditelja, i kao kršćani i franjevci važno je da budemo svjesni vrijednosti rada po kojemu čovjek postaje suradnik Božji u ostvarenju Njegova Kraljevstva na zemlji, ali i radnika kao ljudske osobe stvorene na sliku Božju, sa svojim neotuđivim dostojanstvom, umjesto posve drugih normi razmišljanja koje nam nameće suvremeno društvo.
Na kraju Tjedna je dr. Gordan Črpić, predstojnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, zahvalio svim volonterima iz FSR-a i Frame koji su gotovo neprimjetno, ali savjesno i odgovorno obavljali svoj posao, te tako pomogli da sva događanja proteknu u najboljem redu. Kao primjer te odgovornosti, istaknuo je jednu framašicu koja je u garderobi ostala sat vremena dulje, dok nije podignut i posljednji kaput. Članovi FSR-a su također ponudili i smještaj za sudionike iz drugih krajeva Hrvatske.
Za sve koji su u radu Tjedna sudjelovali na bilo koji način, pa tako i za članove FSR-a i Frame, ovo je bilo veliko iskustvo i prilika za učenje, a sada, nakon što je Tjedan završen, ostaje sve usvojeno i primjenjivati u svakodnevnome životu i radu.
Danijela Rebac, FSR Dubrava-Bezgrešno začeće BDM