Poziv na nemoguće

U maloj, siromašnoj nazaretskoj kućici počela je najvažnija priča za ljudsku povijest riječima anđela Gabrijela: «Zdravo milosti puna, Gospodin s Tobom… Evo Marijo, začet ćeš i roditi sina kojeg ćeš nazvati Isus…»

Mariju u tom trenutku Bog, po anđelu, poziva na NEMOGUĆE. Bog od nje traži nešto nad čime ona nije imala moć.

Zasigurno je Marijin strah bio velik. Vjerojatno je Marija isplanirala svoj život do trenutka anđelova dolaska, kao što to svatko od nas čini. Svatko od nas ima svoj životni san. Svoj životni san sigurno je imala i Marija. A onda, iznenada, sve se mijenja. Djevojka iz Nazareta, koja je do tog trenutka živjela u skrovitosti svoje nazaretske kuće, postaje izabrana da bude Božja majka.

Zamislimo se na trenutak na njezinome mjestu. Zamislimo jedan običan dan: povratak kući, učimo, odmaramo se, a onda najednom, u trenutku, u udobnosti svoje sobe, sigurni, ugledamo jedno svjetlo i čujemo jedan snažan glas, koji od nas traži da sve ostavimo. Možda smo se sada nasmijali jer nam ovo zvuči pomalo nevjerojatno i nemoguće, ali tko bi to od nas u tom trenutku odgovorio: DA! bez da bi se prije osigurali i uvjerili da je to moguće i izvedivo? I tko bi bio spreman u tom trenutku odreći se svega što ima: sigurnosti, prijatelja, udobnosti… bez garancije da će novi život koji nam se nudi biti bolji?

Marija je to učinila! Izašla je iz svoje svakodnevice i zakoračila u vječnost. Ona je imala hrabrosti to učiniti! Ona je prihvatila poziv na nemoguće!

Marija postaje simbol poziva na nemoguće, jer se nije oslonila na vlastite snage, nego na Božju snagu. Dopustila je Bogu da uđe u njezin život i stoga odgovara: «Neka mi bude po riječi tvojoj.»

Mi, naprotiv, mislimo da smo sposobni učiniti sve sami, da nam nitko nema pravo reći što i kako napraviti, da nam nitko ne treba pomoći.

Danas, kako su me naučili, moram misliti na svoju budućnost, moram učiti da dobijem diplomu jer je ona ulazak u svijet posla. Istina, ljubav je u životu važna, ali ne treba se previše vezati, jer bi me to moglo sputavati u ostvarivanju mojih snova. Moram imati sve što želim i to odmah. Nemam vremena za druge, kad ostvarim sve svoje planove onda ću vidjeti što ću s ljudima koji me okružuju. Naravno da je bitno ostvarenje budućnosti, ali ako pogledamo s druge strane možemo se slobodno zapitati što će biti od mojega života ako ne ljubim i ne gledam svijet očima onih koji u svemu što rade nesebično se daruju drugima. Ako sam inteligentna, nije to moja zasluga i ništa mi neće koristiti ako je ne iskoristim za dobro drugih. Trebamo gledati svijet oko sebe pogledom Marije, Isusove Majke. Pogledom koji je bio ponizan, poslušan, koji je postavljao pitanja, koji je ljubio, pogledom koji je vjerovao i koji se potpuno predao u ruke onoga koji ju je prvi ljubio – Stvoritelja. Pogledom koji nije odmah sve razumio ali je prihvatio poziv na nemoguće i po njemu je dopustila da se dogodi ovom svijetu Ljubav.

Marija je svojim «Da!» promijenila lice svijeta.

Zašto to ne bih učinio i ja?!

s. Rita Marzić, Frama Zadar – Arbanasi

9 Comments

  1. Žene su općenito zaista predivne. Svijet bi bio ljepši da su ravnopravnije – u svemu.

      1. A zasto bi to bio neki problem? Kao da neke nisu i to radile 🙂 i jos puno tezis i gorih poslova 🙂

  2. Hvala Bogu i Mariji što vodi našu mladost putem istine i dobra i neka im Marija bude uzor u životu i njihova radost ce biti velika .Poseban pz CURAMA IZ fRAME aRBANASI

  3. Ne zaboravite našu nebesku Majku, ona je naša najveća zagovornica, dar našeg Gospodina Isusa, jedino što mu je ostalo, dao nam je dok je visio sa križa, svoju Majku (život je već popuno predao za nas), samo jedan primjer, kojeg obožavam 🙂
    Sveta Gema Galgani molila je jednog dana našega Gospodina za dušu nekog grešenika. I kad je Gema ustrajala u svojoj molitvi za milosrđe, Spasitelj joj nabrajao jedan po jedan od njegovih strašnih grijeha. Na kraju je Spasitele tri puta odbio Geminu molitvu. Na to Mu je Gema rekla: ” Onda ću moliti Tvoju Majku!” Naš Gospodin joj je odgovoirio: “U tom slučaju ne mogu odbiti!” Jedan sat poslije grešnik je došao pred svetičina ispovjednika i temeljito se ispovjedio. Svemoćan je zagovor naše Nwebeske Majke i nedokučiva je njezina ljubav i milosrđe.
    (sjetite se i Kane Galilejske, nije bilo vrijeme, ali Isus ipak čini čudo jer Ga Marija traži)

  4. Ja osobno smatram da smo svi mi pozvani na Njegovu službu,samo se trebamo odazvati,uostalom ”žetve je mnogo,a radnika malo” ali opet, ”mnogo je pozvanih,malo izabranih”…
    Samo se svako od nas treba pronaći u Njegovom srcu i Njegovoj riječi.Vjerujem da nam treba hrabrosti za slijediti Njega.
    Do prije nekoliko godina,nisam se mogla zamisliti u haljini redovnice, a sada se u budućnosti samo u njoj vidim.Jedan život mi je dao Otac i želim ga iskoristiti za prenošenje Njegove riječi onima koji ga nisu upoznali.
    Kao Marija želim i ja biti službenica Njegova,jer za mene nisu radost novci isprazne,prolazne stvari već On,skromna haljinica,skromna crkvica i molitva,tj.svakodnevni razgovor s Njim!

  5. Odmah me ovo asociralo na tekst koji sam čitala:

    Don Dolindo Ruotolo, napuljski svećenik, koji je živio i umro na glasu svetosti, napisao je ovu poruku o predanju Bogu, koju je sam Isus nadahnuo

    Zašto se nepotrebno uznemirujete? Prepustite meni brigu za vaše stvari i sve će biti dobro, sve će se smiriti. Zaista vam kažem da svaki čin pravoga, slijepoga, potpunog predanja meni, rješava najzamršenije situacije. Predati meni neku situaciju ne znači ljutiti se, mučiti i očajavati obraćajući mi se uznemirenom molitvom, jer ja vas pratim i mijenjam nemire u molitvu. Predati se znači blago zatvoriti oči duše i ne misliti na žalost, nanovo se predati u moje ruke, kako bih vas ja sam prebacio kao zaspalu djecu u majčinu krilu, na drugu obalu.

    Vaša razglabanje i razmišljanje o problemima, vaša zaključivanja, vaše želje da se sami uhvatite u koštac s onim što vas muči, uznemiruje i žalosti, to je velika napast. Zašto meni ne predate sve brige i probleme?

    Koliko stvari ja činim kada se duša u svojim potrebama, bilo duhovnim, bilo tjelesnim, meni obraća, gleda me i kaže mi: “Isuse, misli ti”. Zatvori oči i odmaraj se u meni!

    Malo milosti dobivate kada žarko želite da ih dobijete i dosađujete molitvama, a dobivate mnogo kada se u molitvi potpuno povjerite meni. Vi u boli molite u biti da to učinim kako vi hoćete. Obraćate se meni, ali hoćete da se ja prilagodim vašim idejama; poput bolesnika koji liječniku sugerira kako da ga liječi.

    Ne činite tako, nego molite kako sam vas naučio u Očenašu: “Sveti se ime tvoje”, to jest budi proslavljen u mojoj potrebi.- “Dođi kraljevstvo tvoje”, to neka sve vodi prema ostvarenju tvoga kraljevstva u nama i u svijetu. “Budi volje tvoja”, znači misli ti, Isuse.

    Ja posredujem svojom svemoći i rješavam najzamršenije situacije. Evo, ti vidiš kako zlo napreduje umjesto da gledaš kako ono pada. Ne uznemiruj se, zatvori oči i reci mi s pouzdanjem: “Budi volja tvoja, misli ti Isuse”. Rekoh ti da ja mislim i posredujem kao liječnik, i činim, također, čudo kada je potrebno. Vidiš kako si nemoćan? Ne brini se. Samo zatvori oči i reci: “Misli ti”. Rekao sam ti da ću ja misliti.

Odgovori na Petra Nickelback Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)