„I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.“ (Lk 24,1-12)

Te se riječi mogu pronaći u Lukinu evanđelju gdje se Petar vraća s praznog Kristova groba. Petar je, kao i svi mi ponekad, sumnjao u Gospodinovu moć i Gospodinove riječi.

Koliko puta i mi posumnjamo u Kristovu riječ, u Njegovo uskrsnuće! Koliko puta i mi trčimo do Kristova groba da se uvjerimo da Krist nije tu, da je On Uskrsnuće i Život! Toliko puta sumnjamo u kruh i vino koji postaju Njegovo Tijelo i Krv iako znamo za Istinu i čuli smo Riječ. Zašto?

Odgovor je jednostavan: napast. Sotona nas svakodnevno kuša i pokušava udaljiti od Boga. Njemu je cilj da naše duše gore u paklu jer stvoreni smo na Božju sliku, Božjem smo srcu najbliži. Božja smo djeca i Bogu svaki pojedinac jednako znači. Svakog od nas utkao je u svoj dlan i svoju muku i spasio. Božja smo najbolnija točka. Sotona Bogu ne može ništa, ali može nama ljudima. Mudar je i zna da će Boga boljeti svi naši grijesi. Može nas zavesti svojim lažima jer odličan je lažac. Može nam ponuditi sve blago ovoga svijeta jer zna za čim ljudskost žudi. Može nas navesti na grijeh pričajući bajke jer odličan je tekstopisac. Svašta on može, lako uđe u naše misli i pokušava nas nagovoriti da idemo za njim, krivim putem.

To možemo izbjeći čvrstom vjerom utemeljenom na molitvi: „Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.“ (Lk 21,34-36) Zapamtite te riječi. One su ključ prestanka čuđenja i početka vjerovanja. Budni budite i molite. Nestat će sumnja i otkotrljan kamen s groba. Nestanak Kristova tijela i ljudi u bliještećim haljinama označavat će samo jedno: vrata, ulaz u vječni život započet uskrsnućem.

Eva Jukić, Frama Zagreb – Sveti Duh

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.