G. K. Chesterton: Sveti Toma Akvinski

Možda si mislite: „Ajme, opet Toma o Chestertonu…”
Radije si mislite: „Ajme, napokon Chesterton o Tomi!”

Kako opisati ovu knjigu, pravi je misterij. Ne mogu ju nazvati životopisom jer ima previše filozofije. Ne mogu ju nazvati filozofskim uratkom jer ima previše povijesti. Ne mogu ju nazvati povijesnim dokumentom jer ima previše poetičnih, osobnih primjedbi.

Usprkos mojoj nemogućnosti definiranja ove knjige mogu vas, ako mi to dopustite, zaintrigirati za čitanje ovog paradoksa.

Uvijek je užitak smjestiti se na kauč, leći na krevet ili sjesti za radni stol te uzeti u ruke i krenuti čitati naizgled bezopasnu knjigu. Još je veći užitak prepoznati da ta knjiga nije bezopasna, već da te uči. Strah od dosade učenja umire, hrabrost od uzbudljivosti proučavanja se rađa!

Ovdje ostavljam čitatelja, na najnižoj prečki onih ljestava logike, kojima je sveti Toma opkolio i uzjahao Kuću Čovjeka. Dovoljno je reći da se poštenim i mukotrpnim argumentima popeo na tornjeve i razgovarao s anđelima na zlatnim krovovima. Ovo je, u vrlo grubim crtama, njegova filozofija; nemoguće je u ovakvim crtama opisati njegovu teologiju. Svatko tko piše tako malu knjigu o tako velikom čovjeku, mora nešto izostaviti.

Gospodin Gilbert često zna biti neshvaćen. Chesterton je uvijek, baš poput Tome Akvinskoga, bio na strani jednostavnosti; on je uvijek ljudima pokušao predstaviti istine zdravoga razuma koje su u njima samima. Ljudima naime često zdrav razum preleti preko glave.

Problem je dakle u našoj kompliciranosti (dok uvelike smatramo da smo jednostavni), a ne u njegovoj jednostavnosti (koju uvelike mnijemo kompliciranom).

Bio je paradoks svetog Franje da je, iako je strastveno volio pjesme, bio prilično nepovjerljiv prema knjigama. Izuzetna činjenica o svetom Tomi bila je da je volio knjige i živio od knjiga; da je živio sam život službenika ili učenjaka u Canterburyjskim pričama, koji bi radije imao stotinu knjiga Aristotela i njegove filozofije nego bilo kakvo bogatstvo koje mu svijet može dati.

Molim vas, draga braćo i sestre! Udostojite se primiti ovu knjigu u ruke! Paradoksalno bi bilo Tomu i Gilberta nazvati malenima (u svakom mogućem smislu). Nazovimo dakle te malene pijune u Božjoj igri takvima! Ponizne sluge Božje! Paradoksalne figure povijesti ujedinjene u knjizi koju ćete pamtiti! Sretno!

Toma Juranko, Frama Varaždin

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.