„Zaigra mi od radosti čedo u utrobi”

Danas je izrazito teško govoriti i pisati o Bogu, barem o Bogu kakvim ga Crkva predstavlja. Samim time teško je govoriti i pisati o Mariji, biću nama jednakom, a opet toliko uzvišenom, govoriti da je ona tijelom i dušom uznesena na nebo, da je bila očuvana ljage istočnoga grijeha te o svemu onome što Crkva o njoj ispovijeda. Isto tako, u današnjem bi okruženju i Mariji bilo teško govoriti o Mariji, kamoli ne kome drugome. Slušali smo razna tumačenja toga zašto je Marija ovakva-onakva, zašto je toliko posebna, zašto je njezino bezgrešno začeće bilo nužno te što je značio njezin pohod Elizabeti ili neki drugi događaj njezina života. O tim događajima ponekad govorimo više mistično negoli otajstveno, no govorimo li o njima konkretno, životno, a da pritom ne banaliziramo otajstvo?

Jedan od takvih događaja Marijina života njezin je pohod rođakinji Elizabeti. Anđeo je Gabrijel prilikom navještenja Mariji spomenuo i njezinu rođakinju Elizabetu koja je tada bila u šestom mjesecu trudnoće (Lk 1, 36). Iz teksta nije jasno je li anđeo spomenuo Elizabetu da podsjeti Mariju da Bogu ništa nije nemoguće ili je to Mariji bio prvi spomen Elizabetine trudnoće. Kako god bilo, Marija pristaje biti službenica Gospodnja, ona koja će Krista donijeti na svijet, te hita svojoj rođakinji Elizabeti. Mi smo se naviknuli na Marijine riječi Neka mi bude!, no jesmo li se ikada stavili u poziciju djevojke koja ima 14, 15 godina i koja to izriče? Bila je milosti puna, probajte razumjeti kako je neobično, ako ne i zastrašujuće, čuti da ćeš začeti po Duhu Svetom i roditi vlastitog Stvoritelja! Sjetite se koliko su vam samo tjeskobe stvarali nenajavljeni testovi u 8. razredu i 1. razredu srednje škole kada ste imali 14, 15 godina. Što bi bilo da vam se ukaže anđeo i kaže vam što je rekao Mariji?

U tim trenucima Mariji je potrebno ohrabrenje, potrebna joj je topla riječ osobe koja razumije što znači začeti po Duhu Svetom. Put od Nazareta do Ein Karema nije lak. Danas bi automobilom taj put trajao dva sata. U Marijino vrijeme sigurno je trajao nekoliko dana. Na tom putu Marija stigne promišljati o svemu što je čula, no sigurno nije bila spremna na poznate nam riječi svoje rođakinje koja je čula njezin glas i izrekla: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Tako je Marija prvi put čula riječi koje izgovaramo moleći Zdravo, Marijo, čula je riječi utjehe i ohrabrenja, riječi koje je mogla izreći samo njezina rođakinja koja je u istoj situaciji kao i ona.

Susret Marije i Elizabete također je susret Ivana i Isusa. Premda su Ivan i Isus još nevidljivi ljudskom oku, obojica su prisutna, a Ivan zaigra pred svojim Gospodinom. Ivanova reakcija kao da govori jednako snažno kao i ona kada će na rijeci Jordanu uputiti ljude na Kristovu prisutnost (Iv 1, 19-36). U istom trenutku tako se događa susret majki i sinova, događa se susret Staroga i Novoga. Jedna proglašena nerotkinjom susreće Djevicu, a obje trudne. Koliko li čudnih stvari u samo jednom susretu! Možemo reći da je Marija u tom susretu prvi evangelizator u povijesti jer je drugoj osobi donijela Radosnu vijest.

Advent je vrijeme iščekivanja, a Marija i Elizabeta možda su najbolji primjeri iščekivanja. Elizabeta je toliko dugo iščekivala trudnoću i tek kad je potpuno odustala, ostala je trudna. Marija je djevojka koja je iščekivala svoju svadbu, a također se našla trudna po Duhu Svetom. Potom su obje iščekivale rođenje svojih sinova, i to provodeći vrijeme zajedno. Mi danas iščekujemo Kristov slavni dolazak, ali iščekujemo i blagdan Božića. Iščekujemo blagdan kada se Bog učinio Božićem kako bi postao jednak nama. Ako ćemo slijediti Njegov primjer, i mi se kao sinovi i kćeri sv. Franje uvijek moramo činiti manjima u odnosu prema drugima; On treba da raste, a mi da se umanjujemo (Iv 3, 30). Tijekom ovoga adventa slijedimo primjer Marije i Elizabete i pružimo riječi utjehe i nade ljudima koji su u potrebi! Gotovo svi organiziramo adventske akcije, međutim ljudi su često potrebniji riječi negoli hrane. Uz kilu brašna ili vrećicu tjestenine ljudima kojima idete poklonite i koju riječ. Ne zaboravite koliku snagu ima ljudska riječ. Ona može pokrenuti rat, ali jednako ga tako i zaustaviti. Vaša riječ možda neće riješiti sve svjetske probleme, ali nekome će zasigurno uljepšati Božić.

Marija je sigurno imala i druge rođakinje i prijateljice, no razumjela ju je samo Elizabeta. Da bi stigla do nje, morala je prijeći mnogo kilometara, stoga ne bojte se i sami tražiti pomoć izvan kruga ljudi koji vas okružuju. Ne zaboravite da ste i vi poput Marije pozvani biti evangelizatori ovoga svijeta. On je potreban vaše pomoći u smislu namirnica, ali ne živi čovjek samo o kruhu nego i o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta (Mt 4, 4), stoga razmislite što još možete donijeti ljudima kojima idete u paketu pomoći. Advent je vrijeme radosnog iščekivanja, zato nemojte se dati zavesti blještavilom kao da je Božić već stigao (Mk 13, 21), nego spremajte se za Božić iz dana u dan, kao i za Kristov dolazak. Pohodite ljude koji su u potrebi i budite im bližnji. Dopustite da i oni vas obogate kao što je to Marija učinila Elizabeti, ali i vi njima budite pomoć i ohrabrenje kao što je to Elizabeta bila Mariji i vidjet ćete kako je advent zaista vrijeme radosnog iščekivanja! Redovito primajte Krista u Euharistiji jer tako ćete i vi poput Marije postati škrinje zavjetne. Pripremati se za Božić, a ne pričešćivati se najveća je pogreška koju možete učiniti. Očistite svoja srca i pripremite se za ovaj Božić kao da vam je prvi. Neka u vama na Kristove riječi zaigra srce kao što je Ivan zaigrao na Marijine! Neka vam je radosna i blagoslovljena priprema za blagdan rođenja Gospodinova!

fra Vinko Brković, OFM


naslovna fotografija: Mihael Pakrac, Frama Varaždin

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.