Preuzimanje odgovornosti

Svakoga dana susrećemo se s važnim odlukama koje moramo donijeti kako bismo uspjeli živjeti svoj život. Prva odluka koju svatko od nas donosi je ta da ustane iz kreveta kako bi mogao krenuti svojim obavezama. Svi mi čeznemo ili barem govorimo o tome kako jedva čekamo dane kada ne moramo namjestiti alarm koji će nas ujutro probuditi. Kada takav dan dođe, dogodi se baš suprotno: probudimo se sami od sebe i čudimo što ne možemo spavati. Premda je sve to čudno, možemo reći kako neke navike ne možemo promijeniti tako lako, posljedično ni naviku ustajanja.

Možete se zapitati kakve veze ustajanje ima s preuzimanjem odgovornosti. Odgovor je da je odluka ustajanja druga najvažnija odluka koju ćete donijeti svakoga dana. Prva najvažnija odluka je ta što ćete učiniti od svoga dana koji ste započeli buđenjem. Cijeli nam dan ovisi o tim dvjema odlukama, posljedično i cijeli naš život. Neki će se s time složiti, neki ne, što je sasvim u redu sve dok ne odluče zašto se (ne) slažu s tim. Važno je znati zašto nešto činimo, zašto smo na nekoj poziciji ili službi, bez toga smo samo još jedni u nizu činovnika koji nešto obavljaju, a drugi ih na toj poziciji ne vole jer ti što vrše službu ne znaju zašto je vrše.

Onoga trenutka kada ustanemo i odlučimo što ćemo učiniti sa svojim danom, napravili smo velik korak prema samostalnosti. Nažalost, danas je toga sve manje jer ljudi žele da drugi donose odluke umjesto njih. Tako imate podatak da naši mladi sve teže odlaze od svojih roditelja jer je tako lakše živjeti; netko drugi misli umjesto vas, a naše majke vole se skrbiti o svojim sinovima, pa čak i kada to prelazi granice zdravoga razuma. Imamo krizu donošenja bilo kakve odluke, ne samo neke životne već bilo kakve! Danas ljudi ne žele biti odgovorni ni u jednoj službi, stoga na nekim pozicijama imamo nekompetentne tiranine zamaskirane u plašteve poniznosti i brigu za druge, ne misleći pritom konkretno na Framu, nego na sve slojeve društva. Ako ćemo se držati samo naših framaških okvira, probajte mi naći troje ljudi kompetentnih za svaku službu i vidjet ćete koliko je to teško, a ne bi trebalo biti jer ima nas dovoljno.

Dok ljudi ne odlaze od svojih roditelja, jednako tako dolaze k svećenicima tražeći ih da im budu duhovnici. „Praksa“ duhovnoga vodstva jedno je vrijeme zamrla među ljudima i svećenicima, a sada se ponovno oživljava te se može primijetiti kako ju ponekad doživljavamo krivo. Duhovnik nije tvoj otac ili tvoja majka da bi donosio odluke umjesto tebe. On je tu kako bi ti pomogao da ti doneseš odluku, kako bi ti ukazao na neke moguće pogreške i opasnosti, ne kako bi odlučivao umjesto tebe. Onaj duhovnik koji donosi odluke umjesto tebe nije dobar duhovnik, bilo bi dobro  potražiti drugoga. Onaj koji sasvim sigurno zna što je volja Božja za tebe, sigurno ne zna ni što je volja Božja za njega. Stoga nemoj tražiti duhovnika koji će donositi odluke umjesto tebe, nego onoga koji će ti pomoći da TI doneseš odluku.

Isti je princip djelovanja u preuzimanju službi u Frami. Odluka je na pojedincu, ne na Bogu ili nekom trećem. Sv. Pavao poručuje Timoteju kako je časno težiti za službom nadgledništva, ali onda postoje pravila kakav nadglednik treba biti (Tim 3,1-7). Oni koji su na određenim službama u bratstvu nisu ni najbolji ni najpametniji, ali bratstvo ih je izabralo u tome trenutku. Hoće li učiniti neko dobro? Naravno! Hoće li griješiti? I to hoće, ali zato im je i služba ograničena kako bi bratstvo ocijenilo ono dobro i loše. Stoga ne bojte se kandidirati nekoga drugoga za službu ni otvoreno govoriti o tome tko bi za nju bio dobar, ne protivite se Duhu ako nekoga smatrate prikladnim za službu. Ali u konačnici izbor treba biti tvoj, a ne nečiji drugi. To što je netko glasan ili prisutan na svim događajima, ne znači da je prikladan za svaku službu. To što većina nekoga smatra prikladnim, ne znači kako uistinu i jest prikladan.

Kada je riječ o prihvaćanju službe, potrebno je zaista odlučiti želimo li tu službu ili ne. Poniznost nije govoriti da ne želimo službu samo da nas drugi ne bi kandidirali. Ako znamo da posjedujemo neke talente, onda nam nije cilj zakopati ih, nego umnožiti i staviti na raspolaganje drugima. Od onoga trenutka kada prihvatimo tu službu, odgovorni smo za nju sve dok ona traje i položit ćemo Bogu račun o našem upravljanju. Ovo može izazvati strah od službe, no to je zapravo sloboda jer Bog nam je dao talente da ju obavljamo te će nam dati sve što nam je potrebno samo ako ga zatražimo. Jedino što moramo shvatiti je da ta služba nije naša, to što smo predsjednici, voditelji formacije ili nešto treće ne znači apsolutno ništa. Sluge smo beskorisne koje imaju učiniti ono što su dužne (Lk 17,10). Stoga kada dođe red na napuštanje službe, naučite ju pustiti jer Frama je funkcionirala i prije vas, a funkcionirat će i poslije vas. Samo naučite preuzeti odgovornost koja je pred vama u prihvaćanju službe, ali jednako tako i u puštanju.

Za kraj sjetite se kako je važno svakoga dana preuzeti odgovornost za ustajanje iz kreveta. Ako to ne učinite, uzalud vam sve ostalo. Sveti je Franjo preuzeo odgovornost za popravak crkve svetog Damjana iako Bog od njega to nije tražio, ali tim je radom shvatio pravu bit Božje poruke. On je odlučio djelovati iz odnosa s Bogom. To je poruka i vama: djelujte iz odnosa s Bogom! Možete pogriješiti, ali donesite odluku. Ako ne donesete odluku iz straha od pogreške, već ste pogriješili. Čak i krivu odluku Bog može okrenuti na dobro, ali trebate s Njim surađivati. Neće vam uvijek sve biti jasno, pa možda ni u većini slučajeva, ali odlučite da želite graditi s Njime, da želite krenuti na zajednički put. Na tom putu neka vam Evanđelje bude vodič, a Euharistija središte, jer kada imate vodiča i znate što vam je središte, nećete zalutati. Odlučite se za avanturu života u hodu s Bogom i ne bojte se te odluke. Ne bojte se odluke da živite ovaj život!

fra Vinko Brković, OFM

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *