Kapitul Osječkog područnog bratstva i 20 godina Frame Đakovo

Sjedim tako nešto i razmišljam kako dočarati ono što smo doživjeli protekli vikend na duhovnom kapitulu Osječkog područnog bratstva Frame. Vjerujem da će svim prisutnim framašima ovaj kapitul ostati dugo u sjećanju i da će imati posebno mjesto u našim srcima. U čemu je tolika fora, reći ću vam  sada kroz par (ili više) riječi.
Ovogodišnji kapitul održao se u Đakovu pod geslom „Gledajte u Gospodina i razveselite se!“ (Usp. Ps 34, 6). Dolaskom u Đakovo bili smo sretni i ozareni što ponovno vidimo svoje prijatelje iz ostalih bratstava. Samim dolaskom osjećao se taj duh zajedništva i Božje milosti koji nas je pratio cijelog vikenda. Kapitul smo započeli onako kako treba: molitvom krunice i Svetom Misom. Ne može bolje! Predvoditelj Svete Mise bio je duhovni asistent Frame Borovo naselje, fra Ivan Crnković. Poticajnim riječima ohrabrio je naša srca. Nakon duhovne hrane valjalo se i tjelesno okrijepiti. Za večeru je bio burek iz, kako kažu đakovački framaši, najbolje pekare u gradu. Nama gladnima ta informacija nije značila puno – dajte što imate! Nakon bogatog objeda (#siromaštvo) uslijedio je rad u skupinama gdje smo se međusobno upoznali i podijelili svoje iskustvo u Frami do sada. Nazivi grupa su nosila imena različitih svetaca koji su se na poseban način radovali u Gospodinu te smo imali mogućnost skenirati QR kodove koji su se nalazili oko cijele terase gdje smo boravili i saznati ponešto o svakom od njih (preslatko!). Posebno mjesto u mom srcu imat će klanjanje kojim smo zaključili prvi dan duhovnog kapitula. Zaista, Božja ljubav nedokučiv je pojam, ali vjerujem da svi mogu reći kako su je osjetili te večeri!

Subota ujutro, mislim si: „Ako je jučer bilo onako dobro, kako će tek biti danas!“ I bilo je divno! Buđenje bez stresa, iako je svima falio dobro znani bend Blago gluhima. Zajedno smo izmolili jutarnju molitvu nakon koje je slijedio prvi nagovor. Fra Ivica Janjić, Slavonac u dalekom Beču, održao je nagovor s temom „Sv. Franjo zagledan u Gospodina.“ Govorio je d,a ako smo zagledani u Gospodina, svijet ćemo gledati drugačijim očima, da ne odustajemo u svijetu i da damo sve od sebe da ostanemo Božji, ali i da se ne uplašimo ako nekada posustanemo jer Bog ne broji naše padove nego ustajanja. Kako to uvijek biva, po završetku nagovora slijedi rad po skupinama i plenum. Plenum je bio posebno zanimljiv jer smo imali nekoliko bendova koji su nam otpjevali obraćenje osobe nakon što su upoznali Krista, te nekoliko skečeva sa sličnom temom. Bilo je jako zanimljivo i smiješno pratiti svaku skupinu i njihov završni rad. Zvoni podne, molimo Anđeo Gospodnji i hrlimo na ručak. Nakon što smo se najeli, slijedilo je slobodno vrijeme. Neki su to vrijeme iskoristili kako bi slavili Gospodina pjesmom i plesom, neki su otišli u obilazak Đakova i njegovih kvartova, a neki su degustirali kave đakovačkih kafića. Za ovo posljednje mogu reći: 10/10. U svakom slučaju, družili smo se i uživali u darovanom vremenu. Sljedeće na rasporedu bilo je svjedočanstvo triju bivših framašica Frame Đakovo. Svaka s posebnom pričom. Dvije su govorile o svom pozivu i putu na volontiranje u Afriku, a jedna je framašica govorila o njezinom iskustvu Puta sv. Jakova u Španjolskoj. Nikada neću zaboraviti s kojom su radošću i uzbuđenošću govorile o svojim iskustvima. Dale su mi poticaj da se i ja jednog dana odlučim na slične pothvate. Svi znamo onu: „Čudni su putovi Gospodnji!“

Obećanja i proslava 20 godina Frame Đakovo

Odjednom sve više i više ljudi dolazi i tuđem čovjeku ne bi bilo jasno što se događa, ali mi smo itekako znali što se to sprema: slavlje obećanja i proslava dvadeset godina postojanja Frame Đakovo! Bilo je divno svjedočiti ponovnom okupljanju starih framaša koji su slavlje obilježili čitanjem i sviranjem na Misi. Sveta Misa, koju je predvodio fra Matija Marijić, bila je uistinu lijepa, osjećala se Božja prisutnost koja je djelovala kroz sve nas. Nakon misnog slavlja uživali smo u poslasticama koje su pripremili domaćini (rum kocke, falite). Ispunjenih srca i trbuha iščekivali smo skeč Frame Đakovo. Prikazivali su različite događaje kroz koje su prošli u proteklih 20 godina. Inače (Klepo, volimo te), bilo je jako duhovito i zabavno, a skeč je završio dirljivim govorom našeg područnog predsjednika Mate Mićana. Da stvar bude još bolja, u nebo su bili pušteni lampioni. Tada sam ostala bez teksta i ne znam što sada ovdje reći osim – neopisivo. Naredni sati bili su rezervirani za ples i pjesmu. Jedno divno i jedinstveno iskustvo slavljenja Gospodina sa svojom braćom. Do spavanja nam nije bilo, ali kad fra Matija kaže na spavanje, onda nam ništa drugo ne preostaje.

Došao je i zadnji dan ovog nezaboravnog kapitula. Osjećam se sretno jer sam bila dio ove lijepe priče, ali i tužno jer joj je došao kraj. Posljednji nagovor održao nam je fra Siniša Pucić, a tema je bila „Framaš – svjedok Radosne vijesti.“ Kapitul završava savršenom porukom za nas framaše; da živimo ovo iskustvo, da ga djelimo s ostalima i da prenosimo ovu radost i nadu u svoja okruženja. Reklo bi se u narodu: „Neka naša ljubav i naša radost ljude pokrene!“ Slijedio je završni rad u skupinama gdje smo prenijeli svoj doživljaj ovogodišnjeg kapitula. Prštili smo od ushićenosti i zahvalnosti! Vrhunac dana bila je Sveta Misa koju je predvodio fra Siniša. Zahvalni Gospodinu na svakom trenutku u protekla dva dana pohitali smo na ručak. A za ručak ni manje ni više nego bolonjez! Nakon ručka polako smo krenuli svojim kućama. Teško je riječima opisati što se to dogodilo ovaj vikend, ali vam zasigurno mogu reći kako je naš Bog velik! Za kraj moram spomenuti jednu zamjerku – nije bilo Jadro keksa! Hvala svima koji su bili dio ove kratke, ali velike priče. Mir i svako dobro!

Margareta Šota, Frama Vukovar – Borovo Naselje

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *