Štovanje Boga po svojoj mjeri

Svakoga dana, u svojem djelovanju, čovjek se u nutrini susreće s dva izbora: pred svaku odluku bira hoće li učiniti onako kako bi Bogu bilo draže ili onako kako je njemu lakše. Tako, zapravo, iz dana u dan, čovjek služi ili sebi ili Bogu. To proizlazi iz naših svakodnevnih izbora koje činimo u nutrini koje su drugima nevidljive, ali ne i Bogu.

Tko polazi od toga da sebi služi, dakle – tko postavlja kriterije života prema vlastitom mišljenju, taj ne djeluje onako kako Bog kaže da je dobro, nego onako kako je on sebi postavio što mu je dobro. A tada će biti dobro u mojem životu ono za što sam si ja odredio prema nekim svojim kriterijima što je dobro. Vidimo da je ovo jako opasan put jer čovjek za dobro ne uzima ono što je Bog postavio za dobro, nego kako se čovjeku svidi, što je njemu korisnije, ugodnije i draže. Da nije u stanju pale naravi, nikakav problem, no može li se vjerovati čovjeku ranjenom grijehom koji naginje prema grijehu? Kako kaže sveti Augustin: „Nitko od ljudi ne može reći što je istinito ako ga ne prosvijetli Onaj koji ne može lagati.“

Još je opasnije kada čovjek s takvom postavkom ulazi u pitanja vjere. Primjerice, kad od vjere uzmem ono što mi odgovara, a odbacim ono što mi ne odgovara. U tom slučaju ja vjerujem u Boga kojega sam ja sebi napravio po vlastitoj želji. Drugim riječima, vjerujem u Boga kojemu sam zapravo ja bog. To je služenje sebi. Jako je pogubno za vjeru kada pravimo sliku Boga kakvu bismo mi htjeli, a ne otvaramo se onoj koju nam je Bog objavio u Isusu Kristu.

Jedan primjer toga je nedjelja. Kada dođe dan Bogu posvećen, može se čuti ona: „Mogu ja i kod kuće moliti, zašto bih išao na Misu?“ Ovdje je čovjek sam sebi postavio kriterije kako će se Bogu moliti. Ovdje nije polazište: „Gospodine, što Ti želiš da učinim, kako je tebi milije?“ nego je polazište: „Ja mislim da je tako bolje.“ I tako se čovjek zapravo klanja sebi, Bogu kojega je kreirao prema vlastitim željama. Klanja se svojoj slici Boga. Znamo da je Isus rekao: „Ovo činite meni na spomen.“

Uz ovaj primjer možemo nadodati mnoštvo drugih. Kada dođe pitanje vjere često se čuje – ja mislim ovako, ja mislim onako. Kako kaže kardinal Robert Sarah: „Duh Sveti nije mišljenje.“ Što je Duh Sveti? Što On čini? Kaže Isus – Duh Sveti će „dozivati u pamet sve što vam ja rekoh“ (Iv 14,26). Opasno je kad u stvarima vjere polazimo od toga kako je meni bolje i ugodnije. Isus je postavio stvari i kad pitamo Njega – „Kako Ti želiš, Gospodine?“ Kad se po tome ravnamo, to je sreća za čovjeka. Zato se kroz poslušnost prema Isusu očituje i ljubav prema Njemu.

fra Ivica Janjić, OFM

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *