Bazilika svete Klare

O Klaro,

obdarena tolikim i takvim imenima sjajnosti:

prije svoga obraćenja uistinu Sjajna,

u obraćenju Sjajnija,

u svom klauzurnom načinu života Presjajna,

a nakon trke zemaljskoga života svanula si daleko Najsjajnija!

S ovom Klarom ovomu svijetu dano je jasno zrcalo uzora, po njoj je među nebeskim milinama prinesen dražesni ljiljan djevičanstva; na zemlji se očito osjećaju spasonosni lijekovi koji potječu od nje.

O, blagoslovljen budi, Gospodine, koji si stvorio našu sestru Klaru, i u njoj se proslavio!

Njezina svjetlost potiče nas na radost te slavimo Krista Gospodina, našega Brata i Učitelja.

(Iz hvalospjeva u čast sv. Klare iz Bule proglašenja svetom Klare Asiške)

Ovaj dio Hvalospjeva u čast sv. Klare izdvaja one najvažnije detalje o bazilici sv. Klare. Znamo da je sv. Klara preminula u Svetom Damjanu, no tko želi danas pohoditi tijelo ovog Sjaja o kojem govori hvalospjev, morat će se uputiti prema kraju ili ti početku zidina grada Asiza. Tamo, na dnu bazilike, nakon trke zemaljskog života svijetli tijelo Najsjajnije. Klarine kosti u ovu kriptu prenijete su godine 1872. (za framaše zaljubljenike u povijest, evo i datuma: 29. rujna).

Znamo da je za svoju rođenu sestru Klara bila jasno zrcalo uzora te ju je Agneza slijedila u samostan, zatim ju je slijedila u svetosti a onda, očito te dvije seke nisu mogle niti poslije smrti biti odvojene te je i tijelo sv. Agneze također našlo svoje počivalište u istoj bazilici.

Bazilika svete Klare čuva križ svetoga Damjana i potiče nas na radost te da slavimo Krista Gospodina, našega Brata i Učitelja u najočitijoj slici Njegove ljubavi. Govorimo o značajnom originalu pred kojim je Franjo molio za rasvjetljenje svoga srca kako bi spoznao Božju volju i s kojeg mu je Raspeti u zadatak povjerio obnovu Crkve.

Na zapadnom kraju kripte nalaze se neke važne franjevačke relikvije poput habita koje su nosili Franjo i Klara, košulja koju je izvezla sama Klara i nekoliko pramenova Klarine kose koje je ošišao sveti Franjo one noći kada je Klara među nebeskim milinama prinesena kao dražesni ljiljan djevičanstva.

Ova značajna gotička crkva u sebi je riznica mnogoga blaga, u koju se pohranjuju i nebrojene molitve i pokore duša koje se i danas posvećuju Bogu u klauzurnom načinu života. I mi zajedno s njima kličemo: O blagoslovljen budi, Gospodine, koji si stvorio našu sestru Klaru, i u njoj se proslavio jer duhom pohađajući ovu baziliku i gledajući primjer života svete Klare, mi na zemlji očito osjećamo spasonosne lijekove koji potječu od nje.

s. Mirjam Jerković, SCSC

Moj prvi Hod na kojem na kojem sam sudjelovala bio je 2017. Mi smo tada još išli u Italiju, kao i iduće dvije godine. Pamtit ću ga najviše po ekipi koja je bila potpora jedni drugima u padovima, a i u usponima. Bratsko-sestrinska ljubav na djelu.

Ono što bi posebno naglasila za baziliku svete Klare je to da je dan uoči blagdana sv. Franje 1260. njezini ostatci tijela preneseni u baziliku koju krasi njezino ime i ti ostatci se dan danas nalaze ispod oltara. Zamislite tu milost koju imate da posjetite baziliku svoje nebeske zaštitnice i zastanete nad svojim životom na trenutak. Prisjetimo se, sv. Klara je bila djevojka koja je u životu imala sve doslovno u životu, a ako biste nju pitali – nije imala ništa. Nije imala onu sreću i mir sa svime što su joj roditelji pokušali priuštiti. Ona je i sama nekoliko dana prije smrti iščekivala u radosti svoj susret s Gospodinom, nije ni trenutak zastala i pitala: „ Zašto ja?“ Možemo mi sada ovdje spominjati stil gradnje i posebnu dimenziju same Crkve, ali ono najbitnije je u samoj građevini, tijelo svetice.

Mislim da mi ni danas tri godine (ili još ranije) nakon još nismo svjesni gdje smo sve kročili, tek sada kada se vraćamo unatrag kroz pisanje ovih kratkih tekstova vidimo koji smo blagoslov imali da nam se Asiz pruži na dlanu. Kako bi vas mlađe još više zainteresirali za Hod, a do obilaska Italije imate još sigurno jednu godinu preporučam vam da sve ove tekstove pročitate, pogledate fotografije i odlučite krenuti u najljepši franjevački grad!

Draga braćo i sestre, dragi sadašnji i budući framaši, nemojte zaboraviti da svijet na mladima (vama) ostaje! I vi bi za koju godinu mogli pisati o Hodu za generacije koje su niži razredi osnovne škole, trenutno. Hehe.

Mir i dobro!

Katarina Sopek, Frama Belišće


Draga braćo i sestre, ovo je zadnji tekst u ciklusu Hodbrojavanje – stopama svetog Franje. Pozivamo vas da i dalje molite za ovogodišnji Hod, ali i da čitate ostale tekstove u ciklusu. Mir i dobro! 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *